piše: Draško Đuranović
Još se ne zna hoće li Mickey biti ozvaničen kao predsjednički kandidat, ali jedno je sad zvanično jasno: Spajić nije zakonito mogao biti – od kraja 2020, čitavu 2021, do polovine 2022. godine – i ministar u 42. Vladi Crne Gore i srpski državljanin.
A, opet, Milojko Spajić jeste to sve bio sve vrijeme – i ministar i crnogorski državljanin i srpski državljanin. I, što će biti? Nikom ništa. Nema, vele pravni stručnjaci, osnova za krivičnu odgovornost.
Pa sad neka kažu oni skeptici i zlobnici da Zdravko Krivokapić pretjerivao kada je tvrdio da se snagom volje mogu pomjerati planine. Čuš, ne mogu?! Evo je Mickey, ne samo pomjerio planine, sakrivao nekretnine i državljanstva, nego i oborio zakon fizike, onaj da jedno tijelo ne može biti na dva mjesta istovremeno. Čuš, ne može?! Milojko Spajić je istovremeno imao tri prebivališta u dvije države, a sve to iako tada, kako je sam napisao u biografiji, nije živio u Srbiji ni u Crnoj Gori, već u Japanu, Kini, Singapuru, Francuskoj i nešto kratko u SAD.
Ne, nije čak ni za sarkastičan osmijeh. To je sumorna slika današnje Crne Gore. Jedan od nosilaca ,,osvježenja“, bezazleni ,,anđeo promjena“ prikazao se u obliku demona nove crnogorske tranzicije. I propovjednika laži, u produženom trajanju.
Koje mogu, i najvjerovatnije hoće, proći nekažnjeno. I to može samo ovdje u novoj ,,oslobođenoj“ Crnoj Gori. Kao što su u onoj staroj, ,,zarobljenoj“ Crnoj Gori prolazili brojni marifetluci DPS&koalicija ekipe.
Samo, što – pokazuje se onima koji žele da vide – crnogorske promjene ,,poslije narodne volje avgusta 2020“ nijesu bile promjene na bolje, više neka farsična izvedba urušavanja sistema i države, kao onda kada su umesto sadašnjih ,,anđela promjena“ zasjeli ,,mladi, lijepi i pametni“.
Vratimo se dvije i po godine unazad, mnogo toga će biti jasnije. Od 12 Krivokapićevih apostola – one Vlade koja je stvorena u Manastiru Ostrog pod patronatom Crkve Srbije, Amfilohija, Joankija i brata-oca Gojka, vožda Vučića, srpskih medija, a sve uz blagoslov koncerna Vijesti, Miška i Žeksa – da baš iz te Vlade ,,avgustovskog osvježenja“ – čak četvoro ministara imalo je dvojno državljanstvo. Poslanike da ne brojimo, potrajalo bi.
Hoću reći, četvoro ministara da znamo: osim Spajića, četvoroministarka Bratić, ministar pravde Leposavić i onaj ministar poljoprivrede i još ponečega Stijović imali su dvojno državljanstvo.
U Zakonu o državljanstvu Crne Gore, član 24, prilično jasno piše da ,,punoljetni crnogorski državljanin, koji ima i državljanstvo druge države, po sili zakona gubi crnogorsko državljanstvo“. Je li nepristojno ako pitam: ko je od ovo četvoro, što su pokrivali sedam ministarskih mjesta (da, Vesna je bila za četvoricu) nezakonito posjedovao dva državljanstva i bio nezakonito na ministarskoj funkciji; jesu li bile validine odluke ministara koji su nezakonito bili ministri?
Nikoga, izgleda, nije briga, čak ni vajne suvereniste što leleču nad sudbinom suverene Crne Gore.
Zato Milojko Spajić može biti spokojan. Da, imao je srpski pasoš izdat 2019. godine i srpsko državljanstvo, ko zna od kad. Imao ga je i onda kada je lagao da ga nema. Imao je i onda kada je druge optuživao da ga lažno napadaju. Ima ga i dan-danas, kada se kandiduje za predsjednika Crne Gore. I on zna da mi znamo da je lagao.
I, što ćemo sad? Pa, rekoh već, ništa, nikom ništa. Što bi rekao njegov ministarski sabrat i partner u političkoj kompaniji ,,Evropa sad“ Jakov Milatović, dovoljno je da se Milojko Spajić izvini građanima. Pa onda, valjda, da ispuni sve uslove da bude pravi predsjednik Crne Gore.
I da bude živi dokaz da je ovđe sve moguće. Kao, recimo, kad premijer Dritan Abazović i njegov do-premijer Vladimir Joković mogu da, sa jedva pet procenata podrške građana, vladaju kao da imaju sto odsto vlasti. Ali, drže vlast, eto onaj Adžić je ministar vojni i policijski, što nema niđe na svijetu, čak ni u Beogradu.
I neka što vladaju nego mogu baš sve što hoće. Eto, ni poslije Drugog svjetskog rata komunisti nijesu obećavali ono što Dritan obećava: rušiće privatne kuće i postrojenja; u slavu ,,javnog interesa“ sravniće sve sa zemljom, sve u ime ,,ruke pravde“ koja je, naravno, namijenjena – onim drugima, političkim protivnicima ili, prosto, građanima koji ga ne podržavaju. Naravno, nikad nije mislio na sebe, ili onog Rada, kada je govorio o ruci pravde. Niti mu na pamet pada da povuče potpis ispod ,,temeljnog“ ugovora sa Crkvom Srbije kojim je temeljno izdao državne interese Crne Gore.
Kako to? Pa tako, nema građanske Crne Gore i nema, kako se to kaže, kritične mase otpora bezakonju i samovlasti. Zato ovđe sve što nije normalno postaje normalnost. I da Upravni sud donosi odluke zasnovane na rješenjima koja su ukinuta godinu ranije; i da v.d. predsjednice Vrhovnog suda drži mandat 16 mjeseci i da ima i v.d. zamjenice vd. predsjednice Vrhovnog suda; i da Tužilački savjet donosi nezakonite odluke i da Suski savjet tihuje i da nema Ustavnog suda…
Ne bi bilo pravedno svo drvlje i kamenje bacati samo u Spajićevo lice. On je samo jedan od simptoma društvenog posrnuća.
Pobjeda
