A kada se političari, posebno premijeri, umiješaju u targetiranja, hapšenja, procesuiranja i suđenja ljudima, takvi procesi se u startu profilišu kao montirani sudski procesi. Što je, dakako, miljama daleko od ruke pravde
Da je pravda spora, ali dostižna, čak i u ovako razvaljenoj Crnoj Gori, pokazao je prošle sedmice Ustavni sud Crne Gore. Kada je, odolijevajući velikim političkim, medijskim i tužilačkim pritiscima, ukinuo rješenje Višeg suda u Podgorici o odbijanju višemilionskog jemstva za puštanje na slobodu službenika ANB-a Petra Lazovića. Stoga je taj predmet vraćen Višem sudu na ponovno odlučivanje.
Ukoliko se ispoštuje ovakva odluka Ustavnog suda, a trebalo bi,
Petru Lazoviću bi se omogućilo da svoju nevinost dokazuje sa slobode, izvan visokih zidina spuškog zatvora. U čijim ćelijama boravi skoro osam mjeseci.
Ustavni sud drži čas
Ovakva odluka Ustavnog suda, pored Petra Lazovića i njegovih najbližih, nesporno je obradovala i satanizovanu sutkinju Višeg suda, Suzanu Mugošu, jer je tako dobila veliku profesionalnu satisfakciju.
Ta hrabra sutkinja, podsjetimo se, tri puta je prihvatala jemstva za Petra Lazovića. A takve odluke, po žalbama SDT-a, uporno i kalkulantski obaralo uplašeno vanraspravno vijeće Višeg suda u Podgorici. Čije sudije, očito je, više vode računa o tome da ih ne pogodi kakva strkotina od razjarenog Dritana i njegovih poslušnika, nego što o tome kaže Ustav i zakon.
S druge strane, ovakva odluka Ustavnog suda sigurno je razočarala Specijalno državno tužilaštvo, po čijim žalbama je neustavno blokiran institut jemstva u Crnoj Gori i omogućavanje Petru Lazoviću da se brani sa slobode.
Sto posto je prodimio i uzurpator funkcije crnogorskog premijera, Dritan Abazović. On je, kao što znamo, otvorio lov na Petra Lazovića kada je najavio hapšenje „sina Zorana Lazovića“, hvaleći se da je to „početak ruke pravde“ u Crnoj Gori.
A kada se političari, posebno premijeri, umiješaju u targetiranja, hapšenja, procesuiranja i suđenja ljudima, takvi procesi se u startu profilišu kao montirani sudski procesi. Što je, dakako, miljama daleko od ruke pravde. Uostalom, da ima ruke pravde i nezavisnog tužilaštva SDT bi već procesuirao „brata“ D.A. Po više osnova: od afere 21. milion, nenamjenskog trošenja desetina miliona eura iz budžeta… do šverca cigaretama. Da ih sve ne nabrajamo.
No, da nije sve tako crno u crnogorskom pravosuđu pokazuje pomenuta odluka Ustavnog suda i njeno obrazloženje. Kako je za portal Dan precizirao advokat Nikola Martinović, Ustavni sud je utvrdio da su Petru Lazoviću povrijeđena prava u odnosu na određivanje pritvora, te na razloge za pritvor i njegovo produžavanje.
Nemate valjane dokaze
Ustavni sud u svojoj odluci precizira da Viši sud ,,mora dokazima ili dodatnim indicijama“, dokazati opasnost od bjekstva Petra Lazovića. Pa konstatuje da to što su druga lica optužena u ovom predmetu u bjekstvu „nije dokaz, ili ne čine sklop logičnih indikacija, da će automatski pobjeći i okrivljeni Petar Lazović“.
Dakle, po nakaradnom tumačenju Višeg suda Petar Lazović bi mogao da provede u zatvoru deset godina, odnosno sve dok drugi optuženi budu u bjekstvu.
Uz to, Ustavni sud naglašava da je posebno važno da se Petar Lazović „nije skrivao, već je bio dostupan organima gonjenja i prije lišenja slobode“, jer je putem medija znao za pokrenuti krivični postupak.
U ovom kontekstu, možda je uputno pomenuti krucijalnu činjenicu koju Viši sud, režimski mediji i novinari izbjegavaju da saopšte: Petar Lazović je lišen slobode u CB Podgorica, gdje je došao na običan telefonski poziv. Sa sobom je donio pasoš i službeni pištolj. Prije toga se pozdravio sa suprugom i dvoje male djece.
Zdrav razum govori da se ovako ponaša čovjek koji zna da će biti uhapšen, ali i ubijeđen u svoju nevinost.
Držeći mali čas iz prava Višem sudu, Ustavni sud je ocijenio kao tendenciozne „zaključke Višeg suda da lične i porodične prilike okrivljenog ne otklanjaju sumnju da će on pobjeći !?“ Preciznije: kao „paušalne i bez valjanog i na dokazima zasnovanog obrazloženja.“
Ocjenjujući jemstvo porodičnih prijatelja za Petra Lazovića u visini od 6.285.300 eura, Ustavni sud konstatuje da to predstavlja visok iznos, te da njegova naplativost nije dovedena u pitanje.
I opet dijeli packe vijeću Višeg suda tražeći od njega dokaze, a ne pretpostavke.
„Bez valjanih dokaza, ne može se zaključiti a priori da bi okrivljeni bio ravnodušan da se ova imovina oduzme u slučaju bjekstva…“
Ustavni sud takođe gotovo rezignirano konstatuje da se Viši sud čak nije ni osvrnuo na činjenicu da je „jemstvo ponuđeno u kombinaciji sa tri dodatne mjere nadzora: zabranu napuštanja mjesta boravišta (okrivljenom p.a), obaveze povremenog javljanja i oduzimanje pasoša.“
Nastavljajući da drži čas o instituciji jemstva, Ustavni sud na kraju konstatuje da je Viši sud bio dužan da svoj zaključak temelji na dokazima, a ne na pretpostavkama ili paušalno izvedenim navodima.
Ruka pravde
Citirana odluka Ustavnog suda nije samo ohrabrenje za okrivljenog, već i dokaz da u crnogorskom pravosuđu ipak postoje hrabre sudije, čija „ruka pravde“ neće raditi po diktatu Dritana Abazovića i njegove policijsko-medijske hobotnice, već po Ustavu i zakonu.
To svakako budi nadu da će uskoro u Crnoj Gori svanuti nove proljećne zore, u kojima se nikada više neće hapsiti i suditi po formuli „Dritan najavljuje – Olja objavljuje – Novović hapsi“. A režimski mediji i novinari satanizuju.
Ruka pravde, naravno, mora ostati. Samo što će, živi bili pa vidjeli, jednog dana snažno ščepati za vrat Dritana Abazovića. Po inoviranoj formuli: Olja objavljuje – Novović hapsi – Dritan ide u Spuž. Gdje će na miru moći da pjevuši „Bože pravde“.
Pod uslovom da ne pobjegne. Jer Dritan Abazović neće nakon telefonskog poziva otići u policiju i ponijeti svoj pasoš.
Zna da je kriv.
Mportal
