Rušenje povjerenja u ključne institucije države najbolji je način da se borite potiv države. Time se stavlja tačka na postojanje bilo kakvog sistema, kaže za Gradsku RTV stručnjak za psihologiju komunikacije Radoje Cerović
“Države godinama grade ugled institucija i za rušenje države, nije potrebno razoriti instituciju, već je dovoljno razoriti povjerenje u nju“
Ističe da je stepen povjerenja u crnogorske institucije veoma nizak, pa ne iznenađuje to što građani sve češce odlučuju da bombama pošalju određene poruke. Zabrinjavajuće je, kaže, to što nadležne institucije niti reaguju, niti čine bilo šta kako bi spriječile ponavljanje sličnih incidenata.
Ono što se juče dogodilo u Osnovnom sudu u Podgorici predstavlja kap i prepunoj čaši, koja pokazuje da institucije nijesu dorasle situaciji u kojoj se nalaze, ocjenjuje Cerović. Potrebno je, kaže, osvrnuti se na događaje u prethodnih nekoliko dana, ali i na izostalu reakciju nadležnih organa.
“Gdje je onaj češki maloljetnik koji nam je djecu držao kući danima u prošlom polugodištu? Znamo li šta je bilo sa njim? I jesmo li preduzeli kakve mjere da se takva stvar ne dogodi? Da li znamo, u onom trenutku kada smo vidjeli da jedan dječak ulazi u instituciju i ostavlja prijeteću poruku, da li taj dječak samostalno djeluje? Da li ga je neko poslao? Da li je ikada policija, tajna služba, vojna, civilna , bilo koja obavijestila da je preduzela neke mjere tim povodom i šta je ishod tih mjera?”, upitao je Cerović.
Države godinama grade ugled institucija, objašnjava Cerović i dodaje da, za rušenje države, nije potrebno razoriti instituciju, već je dovoljno razoriti povjerenje u nju.
“U ovom slučaju kao da neko namjerno radi na tome. Osjećamo da, u bilo kojem trenutku, bilo koji od tih, suštinski važnih organa, kao što su bezbjednosni organi, ne samo da nijesu u stanju da preduprijede, nego oni nijesu u stanju ni da reaguju, ni da naknadno smanje vjerovatnoću da se tako nešto dogodi. Do granice da neko kaže, pa dobro da li oni možda sarađuju, je li to neka vrsta sardnje. O čemu je tu stvarno riječ?”, kazao je Cerović.
Očigledno je, kaže Cerović, da postoji veoma visok stepen nepovjerenja u rad policije i ANB-a. To je, dodaje, dugogodišnji proces koji je kulminirao posljednjih godina.
“Da li zato što je nekome u interesu da se sruši povjerenje u institucije ili zato što smo pristali, netrepnuvši, da apsolutno nekompetentni ljudi vode izuzetno kompleksne sisteme. To je nešto o čemu možemo da razgovaramo. Apsolutno nam je ok, dok god je moj brat od tetke zaposlen u toj nekoj instituciji. To što je moj brat od tetke nesposoban da radi u toj instituciji, nije problem jer je ipak moj brat od tetke”, objašnjava Cerović.
Postavlja se pitanje, kaže Cerović, da li postoji granica kada će građani reći da je dosta ili se očekuje da dođe do ozbiljnog unutrašnjeg sukoba.
“Onog trenutka kada vi nemate institucije u koje imate povjerenja, ako ne vjerujete policiji, sudstvu, bezbjednosnim službama, zdravstvu, šta očekujete od građana osim da uzimaju bombe i pištolje i na taj način šalju poruke? Što javnosti, što onima sa kojima su u sukobu”, ističe Cerović.
Institucije postoje kao vrsta amortizera između građana i sistema, a prepreka su dane dođe do krvoprolića, objašnjava Cerović.
Ukoliko povjerenje u te institucije ne postoji, onda je, zaključuje, njihovo postojanje besmisleno.
Analitika
