Savremena Crna Gora ne može se pohvaliti napretkom u sferi ekonomskog, socijalnog i političkog napretka rodne ravnopravnosti. Duboko ukorijenjena ponašanja koja degradiraju i diskriminišu žene prepoznaju se i u posljednjem izvještaju EK
Vrijeme koje živimo i degradacija sistema vrijednosti društva koje nas determiniše uslovili su gubitak fokusa na osnovne razloge uspostavljanja proslave Dana žena kao međunarodnog praznika 1975. godine od strane Ujedinjenih nacija.
Prvenstveno zamišljen kao dan sjećanja na borbu za ekonomsku, političku i socijalnu ravnopravnost žena i muškaraca, pretvorio se usentimentalni surogat i tipičan praznik masovne kulture i potrošačkog društva. Zato se moramo podsjetiti da je Dan žena nešto više od buketa cvijeća i simboličnih poklona jer ti isti pokloni i cvijeće podupiru stereotipe o rodnoj ulozi žena i djevojčica u našem društvu.
Istorijski, početke vezujemo za prve javne demonstracije žena zaposlenih u industriji koje su se dogodile 8. marta 1857. u Njujorku. Policija ih je rastjerala, ali su žene dva mjeseca kasnije osnovale sindikat i zahvaljujući njihovom radu, protesti 8. marta postali su tradicija.
Prvo zvanično ustanovljavanje Praznika žena dogodilo se na Drugoj međunarodnoj konferencija žena socijalista 8. marta 1910. u Kopenhagenu, na inicijativu Klare Cetkin, vođe njemačkih socijalista i ženskog radničkog pokreta, da se uvede dan vječnog sjećanja na demonstracije američkih radnica u Čikagu 1909. i njujorški marš više od 15.000 žena, koje su tražile kraće radno vrijeme, bolje plate i pravo glasa.
Prvo obilježavanje praznika bilo je 8. marta 1911. godine u Austriji, Njemačkoj, Švajcarskoj i Danskoj. Nakon Oktobarske revolucije, zahvaljujući feministkinji Aleksandra Kolontai 8. mart je postao državni praznik u SSSR-u koji se koristio kao dan obilježavanja „herojstva radnica“. Tu praksu prihvatile su i ostale socijalističke države, pa je i u Jugoslaviji ovo bio veliki praznik.
Ovo je bio razlog da su države na Zapadu, sa kapitalističkim predznakom, dugo Dan žena izbjegavale da prihvate kao zvanični. Feministkinje su ponovo počele da ga slave šezdesetih godina, a Ujedinjene nacije su zvanično 8. mart proglasile Međunarodnim danom žena 1975.
Savremena Crna Gora ne može se pohvaliti napretkom u sferi ekonomskog, socijalnog i političkog napretka rodne ravnopravnosti. Duboko ukorijenjena ponašanja koja degradiraju i diskriminišu žene prepoznaju se i u posljednjem izvještaju Evropske komisije. U izvještaju Svjetske banke koji je imao fokus na uticaj zakona na ekonomske mogućnosti žena indeks ravnopravnosti žena i muškaraca stavlja Crnu Goru na 67. mjesto među 190 zemalja obuhvaćenih ovim izvještajem.
Vrijeme tranzicije, koje nikako da prođe, uz opterećenja regionalnih politika koje nose terete 90-ih i hegemonističkih težnji pojedinih susjeda uz propušteni demokratski iskorak 30. avgusta 2020. godine doveli su do erozije rodno osjetljivih tema i stvaranja nepovoljne klime društvenog života za promociju i jačanje rodne ravnopravnosti.
Početak novog milenijuma i dalji razvoj naše civilizacije nosi i jednu neumitnu karakteristiku – ubrzani tehnološki razvoj. Ponekad razvoj društvene svijesti i zakonodavni okvir nijesu u stanju da adekvatno prate tehnološki napredak i neprestano svjedočimo tom raskoraku. Ovo se posebno ogleda u digitalnoj sferi naših aktivnosti, prvenstveno kroz korišćenje informatičko-komunikacijskih tehnologija.
Gledajući kroz svijetlo činjenica, u Crnoj Gori, više od tri četvrtine domaćinstava ima pristup internetu. Mobilne uređaje sa pristupom internetu koristi više od 85% stanovnika, personalne računare i mobilne računarske platforme koristi redovno više od dvije trećine stanovnika. Po broju mobilnih telefona smo u samom evropskom i svjetskom vrhu.
Ako pogledamo sve ovo kroz aspekt rodno senzibilnih vrijednosti, svjedočimo nemilim zaključcima. Sadašnja Crna Gora, a generalno i region, Evropa kao i globalna scena su i dalje „muški svijet“!
Uz postojeće svijetle primjere i težnje zvaničnih politika, ipak na svakodnevnom nivou svjedočimo primjerima nejednake distribucije moći među različitim rodnim ulogama i kao dio toga i primjerima rodno zasnovanog nasilja. Ovo je posebno izraženo u nečemu novom, virtuelnom dijelu naših života, nastalom tehnološkim rješenjima u digitalno-informatičkoj i komunikacijskoj sferi.
Jedna od pojava koje uznemiravaju je i digitalna mizoginija na društvenim mrežama i portalima koja direktno utiče na slobodu izražavanja žena, kojoj svjedočimo svakodnevno i ima za cilj da ih utiša i zaplaši.
Prema istraživanju nevladinog udruženja Centar za građansko obrazovanje (CGO) žene se pozicioniraju na trećem mjestu kao mete govora mržnje, a pored toga svjedočimo u posljednje skoro tri godine učestalim napadima na žene koje su nositeljke javnih funkcija, žene koje su aktivne u javnom i političkom životu.
Rodno zasnovano nasilje je postalo svakodnevica, kroz različite pojavne oblike, dok javnost, nevladin sektor i državne institucije ovom problemu prilaze kampanjski, jasno pokazujući da nemaju snage da sistematski pristupe problemu.
Ubistva žena koje su ranije prijavljivale nasilje mora biti alarm za svaku ženu i muškarca, za svaku organizaciju i udruženje, a pogotovo za državne institucije da se mora pronaći sveobuhvatno rješenje kroz razvoj i jačanje porodice, osnaživanje obrazovanja, uspostavu standarda u medijima, promovisanjem pozitivnih primjera u javnom životu, podizanjem kulture političke komunikacije, izmjene kaznenih politika, unapređenjem sistema zaštite žrtava nasilja …
Percepcija javnosti, takođe prema istraživanju CGO, je opominjuća jer danas 64 % ispitanika/ca smatra da su u našem društvu žene diskriminisane, dok je taj procenat 2016. bio 42 %, odnosno 34 % u 2019. godini.
Osnovni generator ovakvih negativnih trendova prepoznaje se u sitno populističkim manipulacijama sadašnjih učesnika u javnom i političkom životu Crne Gore, koji zarad uspostave i održanja političke moći pribjegavaju srozavanju javnog morala, angažovanju partijskih bot-ova, skretanju pažnje sa bitnog na nebitno sa osnovnim ciljem poniženja „protivnika“.
U političkom životu nastavljena je negativna praksa, suprotna preciznim zakonskim odredbama o ispunjavanju minimalnih kvota za manje zastupljeni pol. Izborne komisije su potpuno ignorisale svoju obavezu neprihvatanja ovakvih manjkavih izbornih listi na svim izborima od 30-to avgustovskih promjena.
Naš Parlament je negativan primjer u poštovanju odredbi koje je sam usvojio. Postojanje Predsjednice Skupštine Crne Gore ne može umanjiti nedovoljan broj žena u poslaničkim klupama ili na ključnim pozicijama izvršne vlasti.
Uz nadu da će Crna Gora postati mjesto dostojno za život svih njenih žena i muškaraca, svih njenih građanki i građana, čestitam 8. mart Međunarodni dan žena svima nama jer jačanje uloge žene kroz jačanje ekonomske, političke i socijalne ravnopravnosti žena i muškaraca mora biti naš prioritet!
Nebojša Mrvaljević
Analitka
