Svjesni svoje misije, znamo da bitke u miru mogu biti značajne kao one u ratu. Znamo da nijedna bitka za slobodu, bez obzira na žrtve, nije izgubljena ali ni zauvijek dobijena. Znamo da nijesmo jaki zato što su drugi slabi; jaki smo zbog ideje koja nas vodi, jaki smo jer smo sljedbenici Titovih partizana, jer su sa nama 244 narodna heroja iz Crne Gore. Jer su naša zastava i barjak sa Vučjeg Dola, i ona sa srpom i čekićem, i trobojka sa petokrakom – objedinjene u crvenoj zastavi sa dvoglavim orlom i lavom, kaže Hodžić
RAZGOVOR S POVODOM: Zuvdija Hodžić, predsjednik Saveza udruženja boraca Narodnooslobodilačkog rata i antifašista Crne Gore
UCrnoj Gori nije moguće izjednačiti partizane i četnike, Crna Gora nikad neće biti Ravna gora i nikad Crna Gora neće izjednačiti zločince i žrtve, oslobodioce i sluge okupatora. Zato smo izuzetno poštovani od srodnih, antifašističkih organizacija u državama bivše Jugoslavije i evropskih i svjetskih organizacija ratnih veterana i antifašista – ocijenio je u razgovoru za Pobjedu Zuvdija Hodžić, predsjednik Saveza udruženja boraca Narodnooslobodilačkog rata i antifašista Crne Gore.
Povod za razgovor sa Hodžićem je Sedmi kongres SUBNORA koji će biti održan u petak 3. marta u Podgorici, a za koji udruženje najavljuje potvrdu istrajnosti na antifašističkom putu i osavremenjavanju programa.
– I na ovom kongresu ćemo se baviti sobom. Zakonom biologije – najbolji odlaze; zakonom biologije – najbolji i dolaze. Na Kongresu gotovo da neće biti naših drugova učesnika NOB-a. Sa njima nam je bilo lako, sa njima bi nam bilo lakše ali nam, njihovom zaslugom, neće biti teško. Imali smo od koga da učimo. Vjerujemo u sebe, u snagu kolektiva i zajednički cilj – rekao je Zuvdija Hodžić.
Budućnost zavisi od mladih antifašista
Naš sagovornik kaže da će program Udruženja boraca osavremeniti, prilagoditi mladim ljudima, antifašistima.
– Idejno i ideološki su sa nama, ali moramo im organizaciju učiniti privlačnijom, primjerenu vremenu i njihovim interesovanjima. U skladu sa vremenom i savremenošću njegovaćemo, razvijati i afirmisati vrijednosti i tekovine NOB-a. Organizovaćemo razne manifestacije, tribine, akademije, kviz – takmičenja, pohode i posjete spomenicima i mjestima značajnih događaja NOB-a, jer budućnost naše organizacije zavisi od mladih antifašista. Njihovom prijemu i omasovljenju organizacije posvetićemo najveću pažnju – navodi Hodžić, siguran da će u tome pomoći i diskusije na Kongresu i programska deklaracija koju će usvojiti a odrediće pravce djelovanja.
Hodžić naglašava da SUBNOR Crne Gore, od osnivanja 6. aprila 1948. godine do danas, jedini neprekidno traje, djeluje i potvrđuje se kao najpatriotskija, najhrabrija, najetičkija i najdržavotvornija organizacija na društveno-političkoj sceni Crne Gore.
Bitke u ratu i u miru
Prvi čovjek crnogorske boračke organizacije kaže da su svjesni svoje misije i da znaju da bitke u miru mogu biti značajne kao one u ratu.
– Znamo da nijedna bitka za slobodu, bez obzira na žrtve, nije izgubljena ali ni zauvijek dobijena. Znamo da nijesmo jaki zato što su drugi slabi; jaki smo zbog ideje koja nas vodi, jaki smo jer smo sljedbenici Titovih partizana, jer su sa nama 244 narodna heroja iz Crne Gore, jer su naša zastava i barjak sa Vučjeg Dola, i ona sa srpom i čekićem, i trobojka sa petokrakom objedinjene u crvenoj zastavi sa dvoglavim orlom i lavom – naglasio je Hodžić.
Ponosni su, dodaje, što je Skupština Crne Gore proglasila ustanički 13. jul državnim praznikom, kao i što je prvo i najveće državno priznanje nezavisne Crne Gore – Orden crnogorske zastave prvog stepena, dodijeljen njihovoj organizaciji.
– Zaslužili smo ga ljubavlju i odnosom prema Crnoj Gori – koju volimo kao što smo voljeli Jugoslaviju, koju smo voljeli više od drugih i više od drugih zažalili za njom. U njoj nam nije bilo bolje nego drugima, a bilo nam je najbolje. Prije drugih shvatili smo da je nema i da je ne možemo braniti ni sa drugima a još manje sami – ističe Hodžić.
Foto: Dragan Mijatović/Pobjeda
On navodi da se tada, možda prvi put u svojoj istoriji, nijesu borili za interese drugih na štetu sopstvenih.
– Naučila nas je to 1918. i Mojkovac – pobjeda pretvorena u poraz; naučio nas je 13. jul 1941 – da ga nije bilo, bilo bi nas ali to ne bismo bili mi; naučila su nas Pljevlja 1941 – izgubljena bitka pretvorena u pobjedu; naučio nas je CASNO u Kolašinu 1944. i odluka ,,da sami stvaramo svoju sudbinu i snosimo odgovornost za nju“, naučila nas je i 1990. kada smo umjesto bratskog zagrljaja mogli biti zadavljeni; naučio nas je i ,,Rat za mir“ i 21. maj 2006. i referendumsko DA ovoj i ovakvoj Crnoj Gori.
Ponosni su, ističe, i što je u našem glavnom gradu podignut spomenik Josipu Brozu Titu i što će, uvjeren je, biti i Blažu Jovanoviću, prvom predsjedniiku SUBNOR-a Crne Gore. I da će se ostvariti davna ideja da se Spomenik partizanu borcu na Gorici proglasi svetilištem jer on to i jeste…
– Nemamo iluziju da možemo obnoviti Jugoslaviju. One koji u to iskreno vjeruju doživljavamo kao saveznike, a one koji bi je stvarali na štetu Crne Gore doživljavamo kao ideološke protivnike, nadajući se da će se i jedni i drugi osloboditi zabluda i da ćemo se ujedinjeno boriti protiv najveće pošasti savremenog svijeta – fašizma. Nije slučajno što ga je danas najmanje u državama u kojima je nastao, jer su se osvjedočili njegove pogubnosti i posljedica na svakom polju, od psihološko-etičkog do socijalnog – zaključuje Zuvdija Hodžić.
Umjesto da SPC bude odvojena od države, ona hoće da otme državu
– Ljubavi prema Crnoj Gori se nijesmo učili. Jer je to ljubav prema slobodi, urođena svakom mislećem stvoru. Naslijedili smo je – ista je i nama i precima. Povezuje nas njihova borba za odbranu slobode i naš život u slobodi, naš antifašizam, antinacionalizam, antiklerikalizam, dosljednost u poštovanju crnogorske etike, u njegovanju vrijednosti i tekovina NOB-a i revolucije, naše borbe za demokratsku Crnu Goru, kojoj možda prvi put u njenoj istoriji, koliko spolja opasnost prijeti i iznutra. Nažalost, imamo opoziciju državi, „frontovce“ koji neće da se demokratski takmiče za svoje političke programe već to čine strano crnogorskoj tradiciji poštovanja čovjeka, pa i neprijatelja, koji bi da ruše institucije sistema, i Crnu Goru bace na koljena. Imamo Srpsku pravoslavnu crkvu koja, umjesto da bude odvojena od države, hoće da otme državu, otima društvena dobra, manastire i crkve, raspiruje nacionalističke strasti, „limenkom“ na vrhu Rumije prekida u svijetu jedinstven simbol vjerske tolerancije i suživota. Koja bi da se, u multivjerskoj i multinacionalnoj Crnoj Gori, razvije četnička zastava, grb zamijeni kokardom, himna crkvenim pojanjem – rekao je Zuvdija Hodžić.
Pobjeda
