RAD SREDNJOŠKOLKE IZ ULCINJA NAJBOLJI NA MEĐUNARODNOM EKOLOŠKOM TAKMIČENJU
Diandra Kočan, srednjoškolka iz Ulcinja, videom ,,Zaboravljena knjeginja Jadrana” osvojila je prvo mjesto na međunarodnom takmičenju ,,Mladi Ekoreporteri” u Maroku. Osnovni moto njenog rada je, kaže, podsjećanje na izgubljenu ljepotu Porto Milene.
Diandra je za takmičenje „Mladi Ekoreporteri” saznala 2021. godine i osnovala tim koji su činili njen brat blizanac Haris i Edita Kovačević. Uz podršku profesorice Hadžere Đenašević kreirali su video reportažu „Zaboravljena knjeginja Jadrana”.
,,Sa tim radom smo osvojili prvo mjesto na nacionalnom nivou takmičenja ‘Mladi Ekoreporter’. Sticanje naziva ekoreportera bio je ujedno i prvi korak ka našem daljem ekološkom obrazovanju, aktivizmu i drugačijem načinu gledanja na okolinu u kojoj smo odrasli – i na tome smo ovom takmičenju zauvijek zahvalni”, objašnjava Diandra.
Kako kaže, još od osmog razreda osnovne škole shvatila je značaj i bogatstvo koje vannastavne aktivnosti i neformalna edukacija pružaju.
,,Volontirala sam, učestvovala u raznim projektima nevladinih organizacija, osvajala nagrade na literarnim konkursima, glumila u Teatru mladih u Ulcinju, osnovala Omladinski klub – konstantno balansirajući ono malo slobodnog vremena koje, kao odličan učenik, imam. Angažovanost i omladisnki aktivizam naučili su me da prihvatam prilike van učionice. Doba pandemije bilo je puno takvih prilika, naravno u online formi”, ispričala je za Antenu M mlada Ulcinjanka.
Takmičenje u Maroku je, navodi ona, u neku ruku, jedna grana Mladih ekoreportera, samo na višem nivou, međutim, ističe da je „Zaboravljena knjeginja Jadrana” stigla na još nekoliko mjesta, i tako postala malo manje zaboravljena.
,,Nakon pobjede na nacionalnom nivou, odlučili smo da našu video reportažu pošaljemo i na takmičenje ‘BioMovies’ u Glazgovu, gdje je takođe bila jedna od tri prvonagrađena rada. Ovim putem imali smo priliku da čujemo i komentar dobitnice Oskara, Pipe Erlih, što je naravno bila velika čast za sve nas. Nakon ovoga, primila sam i poziv da budem panelistkinja na ‘GreenDays2022 konferenciji’ gdje sam podijelila svoje mišljenje i iskustvo kao omladinske aktivistkinje.
U januaru ove godine, odlučila sam da se prijavim na sljedeću fazu takmičenja ‘Young Eco Reporters For The Environment’, koje se organizuje za nacionalne pobjednike iz svih 40 zemalja učesnica u prethodne dvije godine. Cilj takmičenja bilo je podjeliti iskustvo, motivaciju, realizovane i planirane aktivnosti, kao i kreativan proces koji se krije iza nagrađenog rada. Ja sam kao ‘režiser’ i ‘tekstopisac’ ‘Zaboravljene knjeginje’, podijelila svoje iskustvo i doprinos, nakon čega sam i proglašena za najbolju ekoreporterku. Proglašenje se organizovano na završnoj konferenciji takmičenja, u Maroku”, ispričala je ona.
Proces stvaranja video reportaže, odnosno proces koji se odvijao iza kamere, za njih je, navodi, bio veoma zahtjevan ali ujedno i inspirišući.
,,Kao što sam već napomenula, nijesam radila sama. Ja sam smislila koncept i kadrove i na neki način bila ‘režiser’, uz pomoć naše nastavnice snimili smo kadrove, tekst smo sastavljale Edita i ja, a Haris je montirao video. Takmičenje se sastojalo od niza pravila, između ostalog fokusiranih na dužinu videa ali i autorska prava i poštovanje privatnosti. Autora naslovne fotografije koja je ustvari umjetnička slika Porto Milene, zatim crno-bijelih fotografija Porto Milene iz prošlosti kao i muzike, akreditovali smo ispod videa. I kroz podjelu svog iskustva u januaru, naglasila sam da je ono što je ovo takmičenje učinilo posebnim upravo kreativni proces, koji nama daje slobodu kao mladim stvaraocima, ali i koji nas uči savjesnom i profesionalnom medijskom radu. Čitav proces kreiranja video reportaže, uz prethodno istražiavnje, trajao je otprilike dva mjeseca. Ograničenost trajanja snimka na tri minuta bila je ujedno i najteži uslov takmičenja, ali mislim da smo uspjeli reći mnogo u tako kratkoj minutaži”, ističe Diandra.
Glavni uslov takmičenja bio je da se odabere neki ekološki problem iz svoje lokalne zajednice.
,,Nažalost, ne mogu da kažem da je izbor ekoloških problema, crnih tačaka, u našoj opštini bio mali. Ali Porto Milena je nekako uvijek imala posebno mjesto u sjećanjima naših đedova i baka, i mislim da nam se zato zapravo i izdvajala. Takođe, s obzirom na to da dolazimo iz primorskog grada, jako nam je bilo važno da se naš video na neki način fokusira na zagađenje vode”, objašnjava ona.
Kao rješenje za povratak ljepote Porto Milene, bitno je prisjetiti je se, steći svijest o njenom značaju kao i alarmantnoj situaciji u kojoj se nalazi, a oni su video reportažom radili upravo na tome.
,,Prezentovali smo nekoliko mogućih rješenja. Smatramo da Porto Milenu prvo treba očistiti od čvrstog otpada i izgraditi kanalizacionu mrežu za naselja čije se otpadne vode ulivaju u kanal (rijeka Bratica koja je ujedno i najveći zagađivač kanala, upravo je mjesto u kojem se ulivaju otpadne vode i fekalije ovih naselja, a koje zatim dospiju i do Porto Milene). Zatim je poželjno produbiti i proširiti korito kanala i povezati se regulacionim kanalom sa rijekom Bojanom. Na početku prokopanog kanala iz Bojane bi protok vode regulisali hidrauličnim vratima, a istovremeno kanalom Šaskog jezera regulisali bi vodostaj ova tri objekta. Lijepo bi bilo izgraditi i biciklističku stazu uz kanal a koja bi uticala, ne samo na njegovu posjećenost, već i na zdrav život Ulcinjana. Ovo bi bila samo neka moguća rješenja, a mi naravno podržavamo sva ona koja osiguravaju čistu vodu i dobre životne uslove, kako za ribe i druge podvodne stanovnike Porto Milene, tako i za one koji je sa visine mosta nadgledaju” – poručuje mlada ekoreporterka.
Ističe da je na njihovo veliko zadovoljstvo „Zaboravljena knjegina Jadrana“ zadobila komentare iz različitih zemalja i u stvari poslala snažnu poruku van granica Crne Gore.
,,Što se tiče nadležnih u našoj zemlji, nije bilo reakcija. Jednom prilikom je naš video prikazan predsjedniku Opštine i nekadašnjoj ministarki Jovani Marović, tokom diskusije na temu Evropskih integracija koja je održana u našoj školi. Komentar predsjednika Opštine bio je: ‘Potrudićemo se’. Meni i mladima Ulcinja ostaje da se tome nadamo i da ih držimo za riječ, istovremeno nastavljajući da radimo sve ono što je u našoj moći, kako bi bili pokretači nekih značajnih i vidljivih promjena u našem gradu, a ne samo svjedoci zaboravljenih knjeginja Jadrana”.
Kako kaže, Crna Gora zbog ekološke svijesti mladih pravda svoj epitet ekološke države, ali ne i po ekološkoj zaštiti životne sredine u kojoj se nalazimo.
,,Nažalost situacija je takva da smo mi dosta stvari na papiru, a jako malo u praksi. Željela bih da naglasim da čitav ovaj komentar naravno i ne dolazi od osobe iz ove struke ili obrazovanja usmjerenog isključivo na ekologiju, već je samo komentar jedne srednjoškolke na osnovu onoga što je naučila u dosadašnjem formalnom i neformalnom obrazovanju. Činjenica da smo mi, ali i učesnici takmičenja ‘Mladi Ekoreporteri’ iz drugih crnogorskih opština, imali više od jedne ekološki kritične teme od kojih smo mogli da biramo, govori dosta o odnosu naše države prema prirodi”, naglasila je Diandra.
Krajem prošle godine prijavila se na fakultet u SAD-u – Williams College i sa zadovoljstvom ističe kako je dobila informaciju da je primljena i to sa punom stipendijom.
,,Svoje školovanje nastavljam vani, ali sa sobom nosim sva moja dosadašnja interesovanja i angažovanja. Izuzetno volim da pišem, glumim, režiram, ali i da se bavim omladinskim i ekološkim aktivizmom kao i demokratijom, medijskom pismenošću i međunardonim odnosima. Upravo zato u ovom momentu ne mogu reći šta će biti najuži fokus mog interesovanja na fakultetu, ali znam da to neće biti jedna stvar, kao i da inostrani fakulteti zaista jesu prepoznatljivi po raznovrsnim mogućnostima i prilikama koje pružaju. A ja se nadam da će meni pružiti sve potrebno da se sva moja interesovanja dopunjuju i razvijaju kao jedno”.
Diandri je najbitnije da ne stanu na „Zaboravljenoj knjeginji Jadrana”, već da se njihov ekološki angažman nastavi.
,,U Omladisnkom klubu ‘Iuvenis’ (čiji smo osnivači Haris Kočan, Edita Kovačević, Sanja Caušević, Kristina Nrekić i ja) smo upravo zato i nastavili da se bavimo podizanjem svijesti o značaju zaštite životne sredine. Organizovali smo diskusije sa mladima ali smo i ugostili stručnjake iz različitih oblasti kako bismo razgovarali o raznim temama kao što su: zaštita endemične vrste Skadarskog duba, kao i očuvanje ekološkog bogatstva Šaskog jezera. Osim ovoga uz druge lokalne partnere učestvovali smo i u sadnji drveća u našem gradu. Motivisani našim uspjehom ostali učenici naše škole pridružili su nam se, i na taj način je formiran i klub ekologa u okviru SMŠ ‘Bratstvo-jedinstvo’, ispričala je za Antenu M Diandra Kočan
Antena M
