Crna Gora je u katastrofalnom stanju, iako se drsko i nestinito pokušava narod prevariti da nam je ,,osvježilo“. Zar stvarno nijesu dovoljne posljednje apostolske godine da bi se shvatilo što nam se dešava? Jednostavno rečeno, mora se prestati sa praksom da političar i vršilac važnih dužnosti može biti svako, bez ikakvih kvalitativnih kriterijuma. To moraju obavezno biti kulturni, vaspitani, ozbiljni, znaveni, karakterni i stručni ljudi. Oni se sigurno ne proizvode u crkvama
Apostoli“ Crne Gore nam stvoriše ,,drmokratiju“ umjesto demokratije – vlast drma, a crkva upravlja. Zbog neznanja i/ili zle namjere proizvedoše propast Crne Gore. Preteške bijahu ove apostolske godine ,,drmokrtatije“ od avgusta 2020, preko cijele 2021, opet preteške cijele 2002. i do sada, u 2023.
Demokratija je vladavina većine naroda. Narod bira svoje predstavnike da vrše vlast u njegovo ime. Ali demokratija, a time i država može biti ugrožena od samih onih koje je narod izabrao. Zapravo je tako i nastala današnja pop-apostolska ,,drmokratija“ u Crnoj Gori.
Veliki problem demokratije obuhvata i aktuelno pravo na kandidaturu. Politika je jedina organizovana ljudska djelatnost za koju se ne zahtijeva znanje i sposobnost. Za predsjednika države mogao se kandidovati, maltene, ko god je htio, uz potpise podrške, bez obzira da li su falsifikovani ili plaćeni. Da budete automehaničar, tehničar, inženjer, sudija morate ispuniti propisane uslove. Da budete političar ne morate imati ama baš nikakvo znanje, pristojnost i sposobnost, što se konkretno vidi na crnogorskoj političkoj sceni. Za političare je dovoljan samo jedan uslov – da ubijede i/ili prevare glasače. Zato bi prvi korak za opstanak crnogorske demokratije trebao biti propisivanje kriterijuma ko može biti političar i/ili vršiti vlast. Tako bi se spriječilo uništavanje države kojem trenutno svjedočimo. U suprotnom će narod i dalje greškom birati nesposobne prevarante, bez obzira da li su pristojni, nevaspitani i skloni kriminalu. Te pojave se najbolje identifikuju pri TV nastupima, ko hoće da vidi.
Koja je svrha Državne izborne komisije
U aktuelnim uslovima postaje upitno i postojanje same Državne izborne komisije. Ako DIK može da verifikuje mandate stranim državljanima, osuđenicima, prevarantima, onim koji prijete ubistvom deset Crnogoraca (ko to i zašto krije od naroda) ili 100 crnogorskih Muslimana ili Albanaca, postavlja se logično pitanje koja je njena svrha. Sljedstveno tome, iako je za nevjerovat, ministar poljoprivrede može biti karatista, ministar policije turizmolog, kradljivac grobalja kroz temeljni ugovor, ministar pravde, bivši ministar finansija prevarant, poslanik ili ministar strani špijun i državni neprijatelj, onaj ko pomjera brda mislima predsjednik Vlade, onaj ko uništava državu vodi službu bezbjednosti, itd. Šlag na torti bi bio kad bi nečesovi Raković iz Srbije uzeo crnogorsko državljanstvo i kandidovao se za predsjednika, pa onda krenuo, kako reče, sa 7,5 miliona Srba na sto hiljada Crnogoraca. Teško je za vjerovat da bi smio, ali čoek tako javno priča.
Postoji li mogućnost da se sve ovo spriječi ili je sve formalizovano do besmisla zbog neograničene moći nekompetentnih partijaca? Jer se ne može očekivati da oni shvate da su nesposobni, pa da se sami zbog toga povuku. Problem je bio uočen još u Kraljevini Crnoj Gori. Poslanik je mogao biti samo neko ko je napunio 40 godina života. Nije to bila selekcija po godinama, koja i ne treba da postoji, već indirektan pokušaj da se obezbijedi kompetentnost kroz iskustvo i znanje. Smatralo se da ne bi trebao biti neko poslanik, ministar, predsjednik skupštine ili vlade čim se ,,ispili“. Da su bili u pravu, evo se vidi danas, poslije više od 100 godina.
Zamjenici bogova
Crkva je dosta analogna političkim partijama. I crkve se organizuju i registruju, kao organizacije popova. Popovi su posrednici između Boga i čovjeka. Oni su putem izmišljenog rituala uzurpirali pravo za koje je Hrist rekao da nema posrednika između čovjeka i Boga. Tako popovi, slično političarima, paze svoje stado. Ali ima neko vrijeme vjernike ne zovu stado, jer su primijetili da se vjernici vrijeđaju kada ih popovi smatraju bravima. Ljudi su počeli shvatati neke ogavnosti tako da su, prema nedavnim ispitivanjima, preko polovina građana EU postali ateisti. Popovi biraju sami sebe i glasanjem proglašavaju svece i zamjenike bogova. Narod uče kako da se klanja kostima ljudi koje su popovi isključivo glasanjem proizveli u svece. Podvaljuju ljudima da se liječe zvonima, lickaju obično vino da je krv Isusova, a hljeb njegovo tijelo. A žalosni najveći domet izvanjih popova je da nam postavljaju vlast, kao što vidite, od nečesovih apostola, koji od Crne Gore haos napraviše.
Političari varaju narod isto ka popovi, ostvarujući tako najintimnije veze između aktuelne ,,drmokratije“ i vjere. Iako je pogrom privrede proizveden u vrijeme koje seže u četiri zadnje kalendarske godine (od trajekta i Montengro erlajnza, preko poljoprivrede, do građevinarstva oduzimanjem sirovina i turizma bez vode) ,,apostoli“ aktuelne većine uporno ubjeđuju narod da je za to neko drugi kriv. Čak u prevari idu toliko daleko da povećanje plata od pozajmljenih para (nezarađenih) prezentiraju kao njihov uspjeh, a ne kao put ka bankrotu države. Eto tako političari, taman ka popovi, tretiraju razum naroda. Ako narod ne sazna/shvati ove istine ne piše se dobro Crnoj Gori. Sa svim svojim primitivizmom i uvredama navrli su na mene po svim kolosjecima, posebno preko njihovih bijednih portala, čime mi stvaraju obavezu da obavještavam narod ko su i što rade. Da me tako ,,sakriveni“ primitivno, bijedno, uvredljivo i podmuklo ne napadaju, a narodu i državi podvaljuju, možda bih manje i pisao.
Pogubno je za društvo i privredu i postavljanje krajnje nekompetentnih ličnosti da rukovode državnim preduzećima, nepoštovanjem ili prilagođavanjem uslova za radno mjesto. Ako se ne propišu strogi uslovi za političare i važna radna mjesta u vlasti, može se trefit da nam predsjednik države bude popovski namjesnik, osuđenik ili strani državljanin, neko ko je varao i krao, ili je po 10 Crnogoraca ili 100 crnogorskih Albanaca ili Muslimana ubijao, ili državu i narode čiji je predsjednik nije priznavao. Kriterijumi treba da imaju najširi obuhvat i sadržaj, za poslanike i sva radna mjesta koja čine vlast, u svim njenim segmentima. U suprotnom ćemo nastaviti da i dalje živimo vrijeme propadanja.
Crna Gora je u katastrofalnom stanju, iako se drsko i nestinito pokušava narod prevariti da nam je ,,osvježilo“. Zar stvarno nijesu dovoljne posljednje apostolske godine da bi shvatilo što nam se dešava? Jednostavno rečeno, mora se prestati sa praksom da političar i vršilac važnih dužnosti može biti svako bez ikakvih kvalitativnih kriterijuma. To moraju obavezno biti kulturni, vaspitani, ozbiljni, znaveni, karakterni i stručni ljudi. Oni se sigurno ne proizvode u crkvama.
Pobjeda
