Dosta je bilo gaženja države i njenih građanskih, sekularnih i evropskih vrijednosti. Crna Gora će ponovo biti emancipovano društvo političke, nacionalne i vjerske tolerancije, koje je kadro da odbrani dostojanstvo naše zajedničke multietničke državne kuće -napisao je Šehović na Tviteru
Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović potpisao je ukaz o raspuštanju 27. saziva Skupštine Crne Gore, a danas će, shodno Ustavu, raspisati vanredne palamentarne izbore.
Ukaz o raspuštanju parlamenta stupa na snagu danom donošenja, a biće objavljen u Službenom listu.
Đukanović je ukaz donio pozivajući se na član 92 stav 1 i 3 Ustava Crne Gore koji propisuje da se Skupština raspušta ukazom predsjednika Crne Gore.
ROKOVI
Isti član u stavu 5 predviđa da predsjednik države izbore raspisuje prvog narednog dana po raspuštanju Skupštine. Shodno članu 14 stavu 2 Zakona o izboru odbornika i poslanika od dana raspisivanja do dana održavanja izbora ne može proteći manje od 60 ni više od 100 dana.
U ukazu koji je donio Đukanović se nije pozvao na sporne izmjene Zakona o predsjedniku koje su mu takođe davale mogućnost da raspušti Skupštinu. Taj akt, usvojen voljom „stare“ većine, u članu 7e predviđa da je predsjednik države dužan
da donese ukaz o raspuštanju Skupštine, ako ona ne izabere vladu u roku od 90 dana od dana kada predsjednik prvi put predloži mandatara.
Prema članu 92 Ustava, stav prvi, Skupština se raspušta, ako ne izabere Vladu u roku od 90 dana od dana kada predsjednik Crne Gore prvi put predloži mandatara.
Spornim Izmjenama Zakona o predsjedniku uvedena je novost da mandatar, kojeg može „konstatovati“ parlamentarna većina, ima 90 dana za satav vlade. Miodrag Lekić koji je bio mandatar za sastav 44. Vlade Crne Gore nije uspio u predviđenom roku parlamentu predstavi novu vladu.
Lekić je za mandatara proglašen na posljednjem prošlogodišnjem zasijedanju Skupštine, a mandat mu je povjerila predsjednica Skupštine Danijela Đurović.
Iako je zvanično bio mandatar od 29. decembra, rok od 90 dana – koji mandatar inače ima da sastavi kabinet – u slučaju Lekića, zahvaljujući završnim odredbama izmjenama Zakona o predsjedniku, počeo je da teče od 16. decembra, odnosno od dana usvajanja tog akta.
UPORNOST
Lekić je pregovore počeo odmah po dobijanju mandata, a već 4. januara, nakon neuspješnog sastanka predstavnika „stare“ većine, saopštio je da „vlade neće biti“.
Plan je tada bio da stranke većine upute zahtjev za zakazivanje vanredne sjednice Skupštine za 19. januar na kojoj bi se birala nova izvršna vlast, ali poslanici Građanskog pokreta Ura, Socijalističke narodne partije i Civisa nijesu htjeli da ga potpišu.
Ipak, Lekić nije odustajao. Povremeno je saopštavao da su pregovori i dalje u toku, ali nikako nije uspijevao da udovolji zahtjevima Građanskog pokreta Ura. I dok su poslanici te stranke govorili da će bilo kakav dokument potpisati i zahtjev uputiti tek kada se dogovore oko svega, lider Ure, premijer u tehničkom mandatu Dritan Abazović imao je svoj plan.
On je, kako je Pobjeda i izvijestila početkom marta, na jednom od sastanaka zatražio od Lekića da vrati mandat parlamentu, a da „stara“ parlamentarna većina podrži njega za novog-starog premijera. Zauzvrat bi dobili značajan broj ministarskih mjesta, a Lekiću bi, zbog „izuzetnog diplomatskog i političkog iskustva“ pripalo mjesto ministra vanjskih poslova.
Takav plan Abazovića nije prošao, jer na to nije pristao lider Ujedinjene Crne Gore Goran Danilović, a bezuspješan je bio i pokušaj da privoli predsjednika Force Gencija Nimanbegua da bude 41. glas koji bi podržao njegovu novu vladu.
Nakon što je o tome izvijestio Lekića, on je još jednom obnovio pregovore nudeći koaliciji „Crno na bijelo“ da budu dio njegovog kabineta ili da manjinski podrže vladu.
Iako se o tome nijesu javno odredili, GP Ura koji sa SNP-om upravlja tehničkom Vladom, takva kombinatorika nije odgovarala – članovi Glavnog odbora na sjednici prošlog petka većinski su bili protiv podrške bilo kojoj Lekićevoj vladi.
Time su propali pokušaji Lekića da nakon usvajanja spornih izmjena Zakona o predsjedniku, zahvaljujući kojima je i dobio mandat, postane predsjednik nove crnogorske vlade.
Iako je glasao za izmjene Zakona o predsjedniku koje Đukanoviću daju mogućnost da nakon isteka roka od 90 dana raspušti Skupštinu Lekić je sinoć u emisiji „Načisto“ ocijenio da on nije imao osnova da to učini juče.
– U nadležnostima predsjednika nigdje ne piše da on raspušta parlament. U članu 92 piše da se Skupština raspušta ako ne izabere vladu u roku od 90 dana od kad predsjednik predloži mandatara, ali on nije predložio mandatara – rekao je Lekić.
REAKCIJE
Odluku Đukanovića da raspušti Skupštinu juče su pozdravili poslanici Demokratske partije socijalista Jevto Eraković i Socijaldemokrata Damir Šehović, Liberalne partije Andrija Popović.
– Dosta je bilo gaženja države i njenih građanskih, sekularnih i evropskih vrijednosti. Crna Gora će ponovo biti emancipovano društvo političke, nacionalne i vjerske tolerancije, koje je kadro da odbrani dostojanstvo naše zajedničke multietničke državne kuće – napisao je Šehović na Tviteru.
Eraković je, sa druge strane, podijelio objavu iz decembra prošle godine u kojoj je istakao da ovo proljeće mora biti proljeće izbora.
– Idemo na parlamentarne izbore, dali smo riječ i riječ ćemo održati! Ima nas! Do pobjede – poručio je Eraković.
Popović je ocijenio da se ovakvom odlukom ,,Crna Gora vraća sebi“.
– Pozdravljam ustavnu odluku predsjednika Crne Gore o raspuštanju Skupštine, valjda prvu u istoriji našeg parlamentarizma i raspisivanje vanrednih parlamentarnih izbora. Konačno, Crna Gora se vraća sebi – istakao je Popović na Tviteru.
Sa druge strane, ministar unutrašnjih poslova u tehničkom mandatu Filip Adžić smatra da se nijesu stekli uslovi za raspuštanje Skupštine.
– Ovo je jedan očajnički pokušaj gubitnika koji je svjestan da ne postoji ni tračak nade da može pobijediti na predstojećim predsjedničkim izborima – kazao je Adžić u emisiji „Načisto“.
Poslanik Demokrata Dragan Krapović rekao je, pak, da se zbog predsjedničkih izbora postavlja pitanje legitimiteta raspuštanja parlamenta.
– Sa ustavno-pravnog aspekta nema sumnji da Đukanović nije imao pravo na ovaj potez, jer u članu na koji se on poziva piše da samo predsjednik raspušta Skupštinu – naveo je Krapović.
Vukčević: Ukaz o raspuštanju Skupštine bio obaveza predsjednika
Profesor na Pravnom fakultetu Univerziteta Mediteran, advokat Miloš Vukčević ocijenio je za Pobjedu da je odluka Đukanovića da donese ukaz o raspuštanju Skupštine očekivana, ali i da ujedno predstavlja njegovu ustavnu obavezu.
– Predsjednik je imao ustavnu obavezu da donese ukaz o raspuštanju Skupštine pošto je isteklo 90 dana u koje je trebalo da izabere vladu, i to je propisano članom 92 Ustava. Ujedno na snazi su odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predsjedniku koje Ustavni sud još nije proglasio neustavnim, zbog čega su obavezne. Nesporna je činjenica da je Lekić po tom zakonu određen kao mandatar i da je rok od tri mjeseca istekao, stoga je predsjednik, po mom mišljenju, bio u obavezi da donese ovakav ukaz – pojasnio je Vukčević.
Istakao je i da odluka Ustavnog suda o ustavnosti spornih izmjena Zakona ne može uticati na odluku Đukanovića da donese ukaz.
– Ustavni sud će po mom sudu sigurno proglasiti najveći dio odredbi neustavnim, ali ta odluka djeluje profuturo. Tačno je da u određenim situacijama može donijeti neke odluke koje mogu djelovati retroaktivno, ali to su izuzeci. Obično u ovakvim situacijama kada se zakon proglasi neustavnim ta odluka djeluje profuturo – za buduće vrijeme – i ne mogu se osporiti prethodne odluke koje su donijete po zakonu dok je bio na snazi – naglasio je Vukčević.
Raspuštanjem Skupštine, ukazao je, postavlja se i pitanje legitimnosti odluka koje bi mogla da donosi.
– Ustav ne definiše nadležnosti Skupštine nakon što se ona raspušti, tako da ona faktički ima sve nadležnosti kao da je u redovnom zasijedanju. Skupština nastavlja da radi i legalitet nije upitan, ali, po mom mišljenju, jeste legitimitet. Tu se povlači paralela, kao i sa vladom u tehničkom mandatu – rekao je Vukčević.
Smatra i da bi, s obzirom na to da ćemo u ovoj godini imati i predsjedničke i parlamentarne izbore, trebalo odložiti popis stanovništva koji inače ne bi smio da se sprovodi u izbornoj godini.
Pobjeda
