Jedina pouzdana konstanta, ne samo proteklog prvog kruga predsjedničkih izbora u Crnoj Gori, mogla bi se svesti na endemsku mržnju i zavist ne samo dvoipogodišnje aktuelne skupštinske većine prema DPS-u. U poplavi pogrda i bukvalnih psovki upućenih DPS-u nema ni teorijske mogućnosti da iko primijeti ni djelić DPS-ove istorijske zasluge kako za uspješni referendum o nezavisnosti 2006. godine, tako i za prijem crnogorske nezavisne države u NATO. U najvećem broju slučajeva oba ova, prije svega, DPS-ova uspješna poduhvata, u ne malom dijelu biračkog tijela doživljavaju se kao nepoželjni. Bučnom orgijom svakovrsnih pogrda upućenih na adresu (da li baš do kraja neuspješnog DPS-a?) niko, baš niko osim u obliku nemoćnih fraza o navodnom ujedinjenju i prestanku podjela ne umije ljudski prozboriti ni jednu suvislu
Piše: Rajko Cerović
Pogledajmo bez ostrašćenosti rezultate prvog kruga predsjedničkih izbora. Sve partije takozvane aktuelne skupštinske većine od 30. avgusta 2020. godine doživjele su očigledan poraz. Jedino je nova i nepripadajuća aktuelnoj skupštinskoj većini partija Spajića i Milatovića zabilježila nesumnjiv uspjeh. Koliko je to rezultat nerealnih populističkih obećanja o povećanju plata i penzija već je i sada, u vrijeme posebno ubrzag siromašenja velikog dijela građana, više nego vidljivo. Priče o ličnom poštenju i časti lidera Demokrata Alekse Bečića djeluju ne samo seljački nego i otužno. U svakom slučaju, čast nesumnjivo pripada kandidatkinji Socijaldemokratske partije gospođi Vuksanović-Stanković koja je zbog neočekivano lošeg izbornog rezultata podnijela neopozivu ostavku na sve funkcije u partiji, pa i na mjesto poslantiniika u. To se zove „Časti mi“, a ne samozaljubljenost u sebe i pionirsko izmišljanje izbornih parolica Alekse Bečića. A to da biračko tijelo nema dovoljno sluha za dokazano nekompromitovanu Socijaldemokratsku partiju više je optužujući podatak koji baštine građani, ponajmanje članovi Socijaldemokratske partije.
Konačno, DPS kao pobjednik, ne više ubjedljivo kao nekada, čeka drugi krug u kojem se, po svoj prilici, rješava ne samo mjesto predsjednika države nego i najvjerovatnije jasno nagovještavaju mogući rezultati sudbonosniiz janaboramentarza edniboramentarnih. Ulog je veliki, odgovornost DPS-a kao zaista građanske stranke u crnogorskom aktuelnom stranačkom spektru, bolno vidljiva i obavezujuća.
Na osnovu više nego neveselog dvoipogodišnjeg iskustva sa aktuelnom skupštinskom većinom, ili dvijema promašenim vladama, nije više u pitanju samo antifašistički karakter države i društva, nego konačno i ukupna ne samo spoljnopolitička orijentacija društva i države prema evropskim i uopšte prozapadnim vrijednostima. Hoće li Crna Gora zaista imati diplomatiju, koja je za sada temeljno razorena, ili samo osluškivati zapovijesti i naredbe Beograda, alijas Moskve, nedvojbeno se rješava na zakazanim parlamentarnim izborima. Pri svemu tome ne treba imati suviše povjerenja u podatke o raspoloženju stanovništva za Evropsku uniju. Jer, primjera radi, ima građana koji su po sopstvenom uvjerenju nedvosmisleno za članstvo u Evropskoj uniji, a istovremeno za fanatičnu privrženost Srpskoj pravoslavnoj crkvi kao najpouzdanijem i najodanijem ruskom špijunu. Fašizam i antifašizam ne idu zajedno. Još neki tradicionalni domaći stereotipi teško da u Evropskoj uniji imaju pravo građanstva. No, o svemu tome valja razmisliti tek po obavljenim parlamentarnim izborima koji nijesu slučajno vanredni, i poslije dvoipogodišnjeg posrtanja, očekivano otrežnjujući. Što se tiče vidljivih podjela u crnogorskom društvu i državi, valja konstatovati da ih nije izmislio i afirmisao DPS. Stari su tu frontovi još od Garašanina naovamo. DPS je samo pokušavao da stvori političke prilike u kojima ljubav i vjernost svojoj državi eliminiše moguće razlike. očekivano otrežnjujući. Što se tiče vidljivih podjela u crnogorskom društvu i državi, valja konstatovati da ih nije izmislio i afirmisao DPS. Stari su tu frontovi još od Garašanina naovamo. DPS je samo pokušavao da stvori političke prilike u kojima ljubav i vjernost svojoj državi eliminiše moguće razlike. očekivano otrežnjujući. Što se tiče vidljivih podjela u crnogorskom društvu i državi, valja konstatovati da ih nije izmislio i afirmisao DPS. Stari su tu frontovi još od Garašanina naovamo. DPS je samo pokušavao da stvori političke prilike u kojima ljubav i vjernost svojoj državi eliminiše moguće razlike.
Pobjeda
