Lični osvrt: Miodrag D. Bajković – arhitekta
Dobro vi jutro osvanulo!
Imam potrebu da iskažem moje silno zadavoljstvo glede sinoć održanoga skupišta u hotelu “Podgorica”.
Imali smo priliku čuti dva sjajna govornika.
Njihove beśede, ka’ i odgovori na pitanja iz publike – bilo je uživanje slušati.
Zašto ovo naglašavam?
Stavljajuću na stranu uvaženoga i rijetkoga profesora M. Perovića, sigurno jednog od navećih živih crnogorskih inetelektualaca – želim istaći našega budućega mitropolita vladiku Borisa, koji je smireno, rječito, jasno, sveobuhvatno i bez zastajkivanja zborio, tj. beśedio onako kako je dolično najvećem crkovnom licu i jednom intelektualcu – crnogorskom mitropolitu.
To mi uliva tvrdu vjeru da ćemo ubuduće prilikom javnih nastupa, obraćanja, gostovanja na TV itd., u tomu smislu imati sasma drugojaču ličnost u odnosu na naše, nažalost, ne baš najbolje iskustvo
s vrha CPC u potonjih 25 godina.
Navi čas rabim priliku da iskažem i nešto što sam sinoć shvatio.
Kako su očekivanja Crnogoraca i Crnogorki ogromna, a kojima u realnim okvirima, uz zajedničko maksimalno angažovanje treba bit naredan i odgovoriti, tj. ispuniti očekivanja – vladika Boris ka’ mitropolit, počev od neđelje, treba imati savjetodavni odbor u kojemu ne bi bilo više od pet izuzetnih, sposobnih ljudi, a u kojemu bi obavezno mora’ bit profesor M. Perović.
Uz moju ljubaznu molbu da budem pravilno shvaćen – moramo bit svjesni da je naša Crkva ugledom, snagom, povjerenjem, uticajem etc., na tanke grane spala.
Što je reć – krećemo ispočetka.
Ogromno toga treba postići i popraviti, a to je čitav jedan proces koji traje.
I silno breme.
Ne može vladika Boris sve sam uspješno i ispravno na svoja, iako moćna i dobronamjerna pleća – iznijeti, a vremena za gubljenje nemamo!
O koncu, i sam je dosta putah sinoć istaka’ –
da moramo svi skupa činjeti za uspjeh i dobrobit naše svete, čiste i prečiste Crnogorske pravoslavne crkve – i svijeh nas.
Ośeća se da je pokrenuta jedna nova, lijepa i pozitivna energija – koja će se samo širiti i postati još moćnija.
