Povodom Međunarodnog dana borbe protiv policijske brutalnosti, Akcija za ljudska prava ističe da se u Crnoj Gori ova pojava nedovoljno suzbija, jer u istragama uvjerljivih prijava policijskog zlostavljanja i dalje nema neophodnog napretka, čime se ne zadovoljava međunarodni standard zabrane torture.
Podsjećaju da će Crna Gora 13. maja morati da obavijesti Komitet protiv torture UN-a je li učinila bilo kakav napredak u pogledu istraživanja prijava policijske torture.
Koliko je poznato HRA, u poslednjih godinu dana nije bilo gotovo nikakvog napretka u 15 predmeta formiranih po prijavama iznuđivanja iskaza, o kojima je HRA obavijestila Komitet u aprilu prošle godine. Takođe, od 21 prijave prekoračenja policijskih ovlašćenja prilikom protesta na Cetinju tokom 4. i 5. septembra 2022. godine, do sada je procesuirana samo jedna.
“U odnosu na dvije prijave prekoračenja policijskih ovlašćenja prilikom protesta u Nikšiću 2021. godine, aktivan je samo jedan predmet, u kome ni nakon više od dvije i po godine nisu identifikovani policijski službenici, dok se zbog jednog slučaja zlostavljanja u Pljevljima vodi sudski postupak protiv 5 policajaca i komandira zbog pomoći učiniocu poslije izvršenja krivičnog djela. U odnosu na pet prijava zlostavljanja građana na protestu u Budvi, četiri predmeta su arhivirana, dok je u jednom došlo do optuženja policijskih službenika”, navodi se u saopštenju.
Ponovo apeluju na državno tužilaštvo da ozbiljnije sagleda slučajeve iznuđivanja iskaza u policiji, koji ukazuju na planiranu primjenu nasilja.
“Nekažnjivost takvih slučajeva urušava vladavinu prava i povjerenje u državne organe. Podsjećamo da se i Evropskom komitetu za sprječavanje torture (CPT), koji je Crnu Goru posjetio u junu 2022, četvrtina ispitanih osoba u policijskom zadržavanju požalila na zlostavljanje”, ističe se u saopštenju.
Specijalna izvjestiteljka Ujedinjenih nacija o mučenju i drugim okrutnim, nečovječnim ili ponižavajućim postupcima ili kažnjavanjima, Alis Džil Edvards, zaključila je slijedeće u izvještaju koji je podnijela Savjetu za ljudska prava UN:
„Suđenja za torturu nisu prijetnja državnom autoritetu. Naprotiv, ono što ugrožava legitimitet vlasti je mučenje ljudi, odbijanje da se počinioci toga istraže i da im se sudi, kao i dopuštanje mučiteljima da ostanu nekažnjeni… Država će poboljšati svoj legitimitet ako stvarno brani istinu i pravdu, a ne ako se doživljava kao saučesnik u zločinu torture“, saopštila je ona.
Akcija za ljudska prava se pridružuje tom zaključku i integralno prenosi njenu izjavu koju će danas dostaviti i Državnom tužilaštvu Crne Gore.
DRŽAVNA TUŽILAŠTVA SU KLJUČNA ZA PREKID KRUGA NEKAŽNJIVOSTI MUČENJA: EKSPERTKINJA UN
“Države za zločine torture moraju sprovoditi pravdu „kod kuće“ da bi postigle neku značajnu odgovornost, izliječenje i pomirenje, rekla je danas nezavisna ekspertkinja UN o torturi.
U izvještaju za 52. sjednicu Savjeta UN za ljudska prava, Specijalna izvjestiteljka o mučenju i drugim okrutnim, nečovječnim ili ponižavajućim postupcima ili kažnjavanju, Alis Džil Edvards (Alice Jill Edwards), pozvala je državne vlasti da preuzmu odgovornost za procesuiranje torture i djeluju kao primarni nivo zaštite u slučajevima mučenja i drugog nečovječnog postupanja.
„Uprkos impresivnom razvoju međunarodnih krivičnih sudova i tribunala i našoj kolektivnoj posvećenosti tim ustavnovama, njihovi kapaciteti da se izbore sa postojećim nivoom i obimom torture nikada neće biti dovoljni“, navela je Edvards, naglašavajući važnost procesuiranja prijava torture u okviru svake države.
U svom izvještaju, specijalna izvjestiteljka je ukazala na „očigledan jaz“ između obećanja i realnosti međunarodne zabrane torture. Podsjetila je da je svaka država dužna da kriminalizuje i istraži torturu u okviru svog nacionalnog pravnog sistema, da krivično goni ili izruči osumnjičene, kao i da počinioce kažnjava u skladu s težinom učinjenog krivičnog djela.
„Alarmantno je koliko se, globalno posmatrano, obaveza države da istraži torturu nedovoljno primjenjuje“, rekla je.
Izvještaj ističe glavne prepreke koje ometaju potpunu i brzu istragu navoda o mučenju, uključujuci institucionalne, regulatorne, političke i praktične izazove. Navedena je i obećavajuća praksa država u oblasti istraživanja torture, kao i podatak da je najmanje 105 zemalja usvojilo eksplicitna krivična djela kojima je tortura zabranjena.
Uprkos ovom napretku, Edvards naglašava da se premalo slučajeva torture i drugih oblika zlostavljanja prijavljuje, dok i prijavljeni slučajevi često propadaju ili se povlače prije zadovoljavajućeg završetka.
„Razlika između krivičnog djela torture i drugih krivičnih djela je u tome što mučenje prije svega čine ili omogućavaju državni službenici. Ova asimetrija moći između onog koji podnosi prijavu i onoga protiv koga se prijava podnosi dovodi navodnu žrtvu u posebno nesigurnu situaciju“, rekla je specijalna izvjestiteljka.
U izvještaju je dokumentovano da se žrtvama često prijeti i da se zastrašuju da bi povukle svoje prijave, da rizikuju da se protiv njih podnose izmišljene protivoptužbe, da im se narušava ugled i da se ubjeđuju da ne vjeruju u nadležne pravosudne organe. „Podnosioci prijava su često i dalje u pritvoru odnosno pod kontrolom samih vlasti protiv kojih iznose optužbe“, rekla je ona. „Rizici od odmazde i nasilja – uključujući i dalje mučenje ili i ‘nestanak’ – su stvarni. Ulozi su veliki.”
Ekspertkinja je pozvala sve države da uspostave nezavisna istražna tijela koja bi obezbijedila da se žrtvama „da glas“, da imaju puna ovlašćenja i da mogu aktivno da učestvuju u svim pravnim postupcima koji uključuju torturu. Pozvala je države da se prema podnosiocima pritužbi odnose s dužnim poštovanjem, saosjećanjem i dostojanstveno i da ponude odgovarajuće mjere rehabilitacije i zaštite. „Rani pristup savjetovanju o traumi i drugim oblicima rehabilitacije nisu samo u interesu mentalnog zdravlja podnosioca žalbe, već im pomažu i da postanu pouzdaniji svjedoci u sudskim postupcima“, navela je.
„Nacionalna suđenja za torturu nisu prijetnja državnom autoritetu. Naprotiv, ono što vladama ugrožava legitimitet je mučenje ljudi, odbijanje da se počinioci istraže i da im se sudi, kao i dopuštanje da mučitelji ostanu nekažnjeni“, istakla je Edvards.
„Država će poboljšati svoj legitimitet ako stvarno brani istinu i pravdu, a ne ako se doživljava kao saučesnik u zločinu torture“.
Antena M
