Ruski predśednik Vladimir Putin rekao je da namjerava da rasporedi taktičko nuklearno oružje u Bjelorusiji, suśednoj saveznici iz koje je izveo dio svoje invazije na Ukrajinu u februru 2022.
Kada Putin upotrijebi riječ “nuklearno”, svijet itekako sluša, a mnogi spekulišu da je to glavni razlog zašto je to i rekao. Naravno, potrebna je malo podrobnija analiza najave ruskog predśednika kao i samog konteksta.
Naime, oružje koje planira rasporediti u Bjelorusiji nije strateško nuklearno oružje, odnosno to nijesu divovske interkontinentalne balističke rakete koje bi mogle uništiti život na Zemlji.
Taktičko nuklearno oružje je manje, ali snažno i može se koristiti na bojnom polju, a nije prvi put da je Putin govorio o nuklearnom oružju u proteklih godinu dana. I ovo bi moglo pomoći objasniti kontekst njegovih planova.
Zašto Putin to radi? Zapad ima teoriju
Naime, činjenica jest da na frontu u Ukrajini nema naročitih pomaka, iako su neki procjenjivali da će grad Bahmut odavno pasti, to se još nije dogodilo, uprkos višemjesečnoj opsadi.
Ruske snage bombarduju ukrajinske gradove iz zraka, ali njihov kopneni rat ne napreduje mnogo. Nadalje, još nije poznato je li Putin dogovorio išta značajno što se rata u Ukrajini tiče kada ga je prošle neđelje pośetio kineski kolega Xi Jinping.
Dodatni problem Putina predstavlja nalog za njegovim uhapšenjem koji je izdao Međunarodni krivični sud, čiju nadležnost doduše Rusija, kao ni SAD, ne priznaju.
Putin odluku o raspoređivanju taktičkog nuklearnog naoružanja u zemlji svog saveznika Aleksandra Lukašenka pravda odgovorom na najavu Ujedinjenog Kraljevstva da će ukrajinsku vojsku opskrbljivati protivtenkovskom municijom koje sadrži osiromašeni uran.
To je, tvrdi Putin, opasna eskalacija. Velika Britanija to opovrgava, objašnjavajući da se municija koristi samo u konvencionalne svrhe. Putin kaže da Rusija već gradi skladište za taktičko nuklearno oružje koje će biti spremno do jula. Nije naveo konkretan datum kada će taktičko oružje stići.
Štoviše, napominje, Rusija već ima 10 aviona sposobnih za nošenje nuklearnog oružja, kao i nekoliko raketnih sastava Iskander kratkog dometa koji bi mogli nositi nuklearno oružje.
Lukašenku neće dati taktičko nuklearno oružje
Značajno je da je ruski čelnik rekao da neće prenijeti kontrolu nad taktičkim nuklearnim oružjem bjeloruskom predsśedniku Aleksandru Lukašenku, koji to oružje traži već duže vrijeme. To se čini čudnim dvojici bivših američkih diplomata s kojima je razgovarao CNN.
Lukašenko je, ističu, 1994. potpisao sporazum o odustajanju od strateškog nuklearnog oružja koje je Bjelorusija još imala na kraju Hladnog rata. Zašto sada prihvata taktičko?
Jedan diplomata ističe da bi oružje moralo održavati ruske snage koje bi bile trajno stacionirane na bjeloruskom tlu, što je znak da je Lukašenko još više pod Putinovom kontrolom.
Izgleda da Bidenovu administraciju nije uznemirila Putinova najava. Glasnogovornica Vijeća za nacionalnu sigurnost Adrienne Watson rekla je da SAD prati implikacije Putinove izjave, ali je dodala: “Nismo viđeli nijedan razlog za prilagođavanje vlastitog strateškog nuklearnog stava, niti bilo kakve naznake da se Rusija sprema da upotrijebi nuklearno oružje. Ostajemo predani kolektivnoj odbrani NATO saveza.”
Pa ipak, premještanje ruskog taktičkog nuklearnog oružja u Bjelorusiju približava ga ne samo Ukrajini nego i Poljskoj, Litvi i Latviji, sve NATO saveznicama. To podiže i nivo prijetnje u Evropi, nešto što je Putin namjeravao da učini. Iz NATO-a pak poručuju, ruska nuklearna retorika je opasna i neodgovorna te pomno prate situaciju.
Strateško protiv taktičkog naoružanja
Većina ljudi je upoznata sa zastrašujućim slikama interkontinentalnih balističkih ili krstarećih projektila iz doba Hladnog rata. Oružje lansirano iz silosa, podmornica, aviona, ili čak teških kamiona u slučaju sovjetskih i ruskih snaga, koje nose jednu ili više bojevih glava koje bi mogle padati na desetine lokacija, uništavajući gradove i stanovništvo, a možda i sav život na Zemlji.
Taktičko nuklearno oružje, nuklearno oružje (NO) ograničene jačine namijenjeno upotrebi na manjem području, najčešće bojnom polju. Suprotnost je strateškom nuklearnom oružju koje se koristi za uništavanje velikih površina.
Pavel Podvig, Dugogodišnji stručnjak za ruski nuklearni arsenal, koji radi za Institut za istraživanje razoružanja u Ženevi pri Ujedinjenim Narodima kaže, izraz je problematičan jer će u stvarnosti svaka upotreba nuklearnog oružja biti strateška –i namjera će biti da promijeni ishod sukoba.
“Čak i ako se koriste na ratištu, ključna poruka takvog koraka biće da je Rusija spremna da ih koristi šire i da će na kraju biti spremna da ih upotrijebi protiv stanovništva. Upotreba termina ‘taktički’ može lako zamagliti tu realnost: da nuklearno oružje dobija svoju moć iz svoje sposobnosti da ubije mnogo ljudi”, rekao je.
Taktičko oružje – bombe, artiljerijske granate, projektili kratkog dometa – dizajnirano je da ima manje eksplozivne vatrene moći od većih strateških projektila. Ako je američka atomska bomba bačena na Hirošimu bila ekvivalentna 15.000 tona TNT-a, onda taktičko oružje može biti ekvivalentno do 50.000 tona TNT-a, kao nuklearno punjenje. Mnoga od ovih oružja mogu biti više ili manje eksplozivna, nešto poznato kao “višenamjensko punjenje”.
Ovo oružje je također manje veličine i nije dizajnirano da ide na velike udaljenosti – ako je na raketi, možda neće ići više od 500 kilometara. To znači da ih je teže uočiti obavještajnim službama – satelitima, ili moćnim daljinskim senzorima, što zauzvrat znači da je protivniku teže da se pripremi ili odbrani.
Iz tog razloga, mnogi stručnjaci ih smatraju destabilizirajućim i potencijalno opasnijim. Nijedno taktičko, nestrateško nuklearno oružje nije bilo korišćeno u sukobu, piše Radio Slobodna Europa.
Kakav bi efekt imala taktička nuklearna eksplozija?
Zavisi od toga za što se koristi, đe i kako. Ubijanje nekoliko stotina ukrajinskih vojnika na ratištu nuklearnim oružjem bi izazvalo gnijev, za razliku od efekta šoka zbog detonacije bojne glave iznad Crnog ili Barentsovog mora.
Otvoreno je pitanje bi li ubijanje vojnika na ovaj način naćeralo Ukrajince da pristanu na mirovne pregovore. I jako je otvoreno pitanje bi li Zapad bio primoran da izvrši pritisak na Kijev da pregovara, ili bi povukao svoju podršku Kijevu.
U najmanju ruku, to bi prekršilo tabu upotrebe nuklearnog oružja, tabu koji je na snazi od kada su SAD bombardovale Hirošimu i Nagasaki 1945. Također, to bi potencijalno izoliralo Rusiju od njenih mlakih partnera poput Kine, koja je nuklearna sile za sebe.
“Mora se shvatiti da upotreba taktičkog nuklearnog oružja uopšte neće garantovati prekretnicu u nečiju korist”, napisao je Andrej Kortunov, direktor ruskog Savjeta za međunarodne poslove povezanog sa vladom, u članku objavljenom u ruskim dnevnim novinama Komersant (Kommersant) još prošle godine.
“Ono što će garantovati je rizik od nuklearnog rata punih razmjera, potpune strateške samoće i za Rusiju status međunarodnog izgnanika”, napisao je on.
izvor: Dnevo.hr
