Kaluđer u Dečanima prije 400 godina zapisao da su Turci izgradili tvrđavu Podgorica, a ne Nemanja

Prema redoslijedu navođenja godina, ljetopisac građenje Podgorice smiješta oko 1476. godine. Tačnu godinu kad je građena Podgorica nije znao, ali je bio vrlo blizu, profesionalni istoričari tvrde da je to bilo 1474. godine. Ovo je još jedan dokaz da Stefan Nemanja nema nikakve veze sa gradom na ušću Ribnice u Moraču i da je Nemanjin Grad isfantazirani naslov grada


Piše: Miroslav Ćosović

Na današnji dan, 1. marta 1474. godine, Turci su na ušću Ribnice u Moraču počeli da grade tvrđavu Depedögen. U rubrici Dogodilo se na današnji dan, Pobjeda je svojevremeno ovako pisala:

“1. marta  1474. godine. Tokom osvajačkog pohoda Osmanlija na Zetu Crnojevića, počela je na ušću Ribnice u Moraču gradnja tvrđave Depedeken, u skladu sa planovima sultana Mehmeda II Osvajača da na prostoru Podgorice naseli 5.000 turskih domaćinstava. Arheološka istraživanja tog lokaliteta, poznatog u narodu kao “Nemanjin grad”, obavljena 1963. godine, pokazala su da nema naznaka da je tokom vladavine Nemanjića na tim prostorima, prije gradnje tvrđave Depedeken, bilo tragova ili temelja nekog drugog objekta.”

ROĐEN U RIBNICI, KRŠTEN U RIMOKATOLIČKOJ CRKVI 

Nemanja, rodonačelnik dinastije Nemanjića rođen je u Ribnici (smatra se da je to današnja Podgorica), kao dijete izbjeglice iz Raške, vjerovatno 1113. godine, umro je u Hilandaru, 1199. godine. Ima i mišljenja da je rođen u Spužu, a da je Ribnica naziv za oblast, i ta mišljenja ne treba zanemariti jer su potkrijepljena izvorima. Ipak, većina naučnika misli da je Nemanja rođen na teritoriji današnje Podgorice.

Pošto u Duklji nije bilo pravoslavnih sveštenika, Nemanja je kao beba kršten po rimokatoličkom obredu, o tome akademik SANU Miloš Blagojević piše:

“U doba velikih meteža u Srbiji, najverovatnije posle smrti župana Vukana (oko 1112), Nemanjin otac Zavida sklonio se u Duklju. Tu se, u Ribnici, (Podgorica, danas Titograd), rodio njegov najmlađi sin Stefan Nemanja, koji je tu i kršten po katoličkom obredu, jer u to doba onde nije bilo pravoslavnih sveštenika.”  (Miloš Blagojević, Srbija u doba Nemanjića, Beograd, 1989, strana 35)

Kasnije se krstio i po pravoslavnom crkvenom obredu.

TVRĐAVU SU TURCI SAGRADILI 1474. GODINE, A NEMANJIN GRAD JE NAZIV NASTAO U KOLEKCIJI SRPSKIH ISTORIJSKIH BAJKI

Srpsko sveštenstvo i srpski nacionalni radnici u Crnoj Gori, uporno staru podgoričku tvrđavu nazivaju Nemanjin grad, iako je taj naziv nastao između dva svjetska rata, u vrijeme dok je Crna Gora bila dio Srbije, u sastav Srbije Crna Gora je ušla na nelegitimnoj Podgoričkoj skupštini.

Tvrđavu na ušću Ribnice u Moraču sagradile su Osmanlije u 15. vijeku, uglavnom kao zaštitu od zetskih/crnogorskih plemena, a Turci su se isto tako utvrđivali i u raznim drugim gradovima na ovom prostoru.

Turci su tvrđavu nazvali Depedögen, a u turskom arhivu dokument o tome je pronašao akademik SANU Branislav Đurđev, na što je ukazao R. Rotković u knjizi “Kratka ilustrovana istorija crnogorskog naroda” (Cetinje, 1996, str 31). Radoslav Rotković još piše da su više puta vršena arheološka istraživanja i da nijesu nađeni ostaci starijeg utvrđenja: “…a ova turska tvrđava je zidana 1474, i ispod nje nema starije građevine. To je prvo ustanovio Zavičajni muzej Titograda odmah poslije rata, a potom i Srpska akademija nauka 1974. godine. Ko gođ želi može sam da se uvjeri da onaj zid tvrđave nije ukopan u zemlju, da pod njim nema starijih temelja, zato što je širok metar i počiva na ledini, a širok je zato što su se tada pojavili topovi iz Lombardije, koje je imao Ivan Crnojević.” (Nemanjin grad nikad nije postojao, Pobjeda, 9. april 2011)

Konstantin Jireček (1854-1918) jedan od utemeljivača ozbiljne istorijske nauke na ovim prostorima, piše: “U godini 1474. sagradiše Turci u blizini tvrđavu Podgoricu…” (Zbornik Konstantina Jirečeka I, Beograd, 1959, str 230)

MARKO MILJANOV JE TVRĐAVU NA SASTAVCIMA NAZIVAO – STARI GRAD

Imamo siguran dokaz kako je prije Prvog svjetskog rata narod imenovao staru podgoričku tvrđavu. Marko Miljanov u njegovom djelu Primjeri čojstva i junaštva, u priči “Beg Zotović i vezir skadarski” kaže:

“Poslije jedanaes’ godina udari vezir na begove Zotovića i Alilagića, izagna i’ iz Zete i Podgorice. Kad su se njine vojske bile oko Podgorice, pogoniše se od Staroga Grada i Ribnice do Vezirova mosta. Vezir je gledâ sa Staroga Grada kako beg Zotović igra konja između bojeva, ugoni ga u vezirovu vojsku, te mu i’ bije i siječe.” (Primjeri čojstva i junaštva, Zavod za školstvo, Podgorica, 1993, str 62)

Vojvoda Marko nije znao za Nemanjin grad, jer je taj naziv izmišljen poslije njegove smrti u kolekciji bajki koje služe da se stvori novi – necrnogorski identitet pravoslavaca u Crnoj Gori.

SRPSKI KALUĐER PRIJE 400 GODINA ZAPISAO DA SU TURCI SAZIDALI TVRĐAVU PODGORICA

U Beogradu je 1864. godine Serafim Ristić objavio dokumentarno-istorijsku knjigu “Dečanski spomenici”. Ristić je knjigu sastavio od starih zapisa koje je našao u manastiru Dečani.

Prvi cjeloviti zapis koji je Ristić unio u knjigu je naslovio “Srbski letopis” i u knjizi se nalazi na stranama 1-19.

Ovako je Ristić u predgovoru knjige predstavio taj ljetopis:

“Srbski letopis

Pod ovim naslovom predajem javnosti jedan starinski rukopis, koi sam našao u manastiru Dečanima, i u kom se ukratko predstavljaju najvažniji događaji iz života crkve i države srbske u hronologičnom redu. U tom rukopisu nije zabilježeno ni ko ga je pisao, ni kad ga je pisao, ali sudeći po jeziku rekao bi da ga je jedan pisac pisao. U njemu ima vrlo mnogo važnih istorijskih podataka, a naročito o proizhođenju loze Nemanjića, o ustanovljenju prvih srpskih episkopa i o smrti cara Dušana. A mislim da će ovaj ljetopis imati i filologične vrednosti.” (strana 1)

Posljednja vijest u tom ljetopisu je kako je patrijarh srpski Jovan umro u Carigradu, a naslijedio ga je patrijarh Pajsije.

Dakle, ta dvojica patrijaraha o kojima se u ljetopisu govori su – Jovan I Kantul koji je umro 1614. godine, a iste godine na tronu Pećke patrijaršije naslijedio ga je Pajsije Janjevac.

Ljetopis je dakle, najvjerovatnije pisan u drugoj deceniji 17. vijeka. Razumno je misliti da je ljetopisac prvo iz starih ljetopisa prepisao vijesti iz ranijih vjekova, te da je pri kraju zapisivao i istorijske događaje iz vremena u kom je živio.

Na strani 15 ljetopisac u manastiru Dečani je naveo:

“Pa leto. Hodi car Mehmed u zetu. I sazida Grad Podgoricu”.

Prema redoslijedu navođenja godina, ljetopisac građenje Podgorice smiješta oko 1476. godine. Tačnu godinu kad je građena Podgorica nije znao, ali je bio vrlo blizu, profesionalni istoričari tvrde da je to bilo 1474. godine.

Ovo je još jedan dokaz da Stefan Nemanja nema nikakve veze sa gradom na ušću Ribnice u Moraču i da je Nemanjin Grad isfantazirani naslov grada.

Takođe, ovo je dokaz da je istorija Srba u Crnoj Gori – bajka, bajka koja je uglavnom smišljena u 19. vijeku, od strane izvanjaca iz Srbije.

Aktuelno

Podijeli:

Related posts

Leave a Comment