Zli jezici govore kako je uveliko na djelu finansiranje predsjedničkih izbora od strane kladionica koje posluju u Crnoj Gori, a čije su centrale u glavnom gradu Srbije. Pri tome, za ovu verziju se lako i očigledno može ustanoviti da nema lakšeg, dostupnijeg i bližeg novca, koji umjesto da stigne u centralu ostaje da pomogne ”našu stvar” u srpskoj Sparti.
Aktuelno
Piše: Željko Vukmirović
A čovjek stvarno nikad ne bi rekao…
Poslanik Momo Koprivica je, bar do sada, na volšeban način uspio da rasproda imidž borca za istinu, zakon, prava i pravila. Doduše, uspjelo mu je i da zbog svojih maratonskih demagoških izlaganja natjera mnoge poslanike da se prave mrtvi kako bi ih iznijeli iz sale, samo da ga ne slušaju. Ipak, njegov posljednji angažman je posebno interesantan i svakako izaziva sasvim određene sumnje. Zapravo, njegova skupštinska amandmanska seansa sa kojom se obračunava sa „kockarskom mafijom“ baca ozbiljnu sjenku na njegov lik i djelo.
A čovjek nikad ne bi rekao…
Zli jezici govore kako je uveliko na djelu finansiranje predsjedničkih izbora od strane kladionica koje posluju u Crnoj Gori, a čije su centrale u glavnom gradu Srbije. Pri tome, za ovu verziju se lako i očigledno može ustanoviti da nema lakšeg, dostupnijeg i bližeg novca, koji umjesto da stigne u centralu ostaje da pomogne „našu stvar“ u srpskoj Sparti.
Uz to, potonji poslanički angažman Koprivice potpisuje i totalno nejasna odluka prema kojoj su predstavnici tzv. nove-stare skupštinske većine na zakonodavnom odboru odbili Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama zakona o igrama na sreću, kojim je predviđeno povećanje koncesija za priređivanje igara na sreću preko interneta.
Posebno čuđenje pripada i činjenici da se, kada se na odboru gdje su predstavnici Ministarstva finansija na čelu sa ministrom Damjanovićem obrazlagali svoj prijedlog, bez najave našla i kladionica Meridijan sa svojim NVO udruženjem. Prema tom redu, našem sjevernom susjedu je očigledno omogućeno da se konkretno upliće u unutrašnje stvari Crne Gore.
Dalje, Koprivica je u svojoj poslaničkoj tiradi kazao da ovaj njegov angažman i zakonski projekat podrazumijeva uspostavljanje državnog monopola kada je u pitanju priređivanje lutrijskih igara na sreću kako bi se stalo na put neregularnostima, povlašćenim licima i pražnjenju budžeta na račun, kako je istakao, “favorita u očima nečasnih političara”.
E, tu već stižemo do tačke prekida. Ponajprije iz razloga što ovo etiketiranje ima svoju drugu stranu medalje. Ili bi možda bilo nekorektno saopštavanje činjenice o tome kako je poslanik Koprivica bio na proslavi godišnjice kladionice Lob? Ili kako se u zanosu poimanja svoje moći obavezao na, recimo, uklanjanje terminala s grbače određenoj interesnoj grupi? Ili možda uopšte nije upućen u donacije i pristigla sredstva?
Previše nepoznanica za samo jednog poslanika.
Jer, ako već pričamo o favoritima i nečasnim političarima, bilo bi lijepo znati i u interesu koje države rade. Naročito kada poslanik Koprivica tako znalačko demagoški krene da prosipa priču o zaštiti crnogorskih potrošača, ali i porodice i djece.
Tome u prilog ide i priča o uklanjanju terminala. Neka im je sretan veliki put. Prazna puška. Baš kao i pozivanje na zaštitu djece. Uostalom, poslanik Demokrata bi morao znati da terminali za klađenje nisu ništa naspram internet klađenja koje je poodavno dostupno djeci. Dovoljno je samo da maznu roditeljsku karticu i ukucaju nešto sitnih brojeva. Zato ozbiljne države sprovode ozbiljne kontrole, pa tek onda ubiraju porez i ostvaruju profit. Nema tu nikakve hitnosti u donošenju zakona u sred izborne kampanje niti trabunjanja o zaštiti crnogorskih potrošača, porodice i djece. Naročito nema priče o nekom udarcu “kockarskoj mafiji”, kako su to već Demokrate smislile sa podrškom svom poslaniku. Naročito ako se zna da se privredni subjekti iz ove sfere poslovanja zasigurno neće ustručavati od pokretanja sudskih procesa i paprene naplate od države zbog populističko – euforičnih i na brzinu donijetih “zakonskih” rješenja.
Nova tendencija nanošenja ekonomskh udaraca po državu koji su osmišljeni „po dubini“ u cilju destabilizacije Crne Gore postaje rastući trend. Ispada da bi mnogi da igraju na tu kartu.
Momo se samo zaigrao.
A čovjek nikad ne bi rekao…
