Kanikule

Ali na početku svih  naših dvojbi, kao pitanje svih pitanja, kad će veći dio naših građana, koji samozatajno živi svoj pasji život, postati aktualna vijest, a da to ne bude u crnoj kronici? Jeste li se zapitali ikad zašto vi niste nikad prva ili glavna tema u Vladi, Skupštini ili ministarstvima, ili makar u tv-dnevnicima, a jedva spajate kraj s krajem?

Piše: Lidija Vukčević Vučurović

Jenjavaju vreline. Govori se da su najžešće od kad se mjeri temperatura zraka. Ma nije, vjerujte mi. 60.  godina XX vijeka u Titogradu svakog je ljeta bilo bar desetak dana preko 45 stupnjeva. Rashlađivali bismo se u Morači, ledenoj, jedva da je imala 17 stupnjeva. Bili smo školarci, sve nam je bilo dopušteno u paše vrijeme…

U Starom Rimu pasje vrućine zvali su  upravo tako: kanikule. U svom kalendaru u kojem je godina bila od deset mjeseci, ljetni mjeseci posvećeni vladarima imperatorima, julij i august, poznati po nesnosnim vrućinama, kao pasjima, bili su neka vrsta simboličkog uvoda u rasap Carstva. Doduše, od julijanskog kalendara na koji je obavezivao Julije Cezar, do pada Zapadnog rimskog carstva skoro da je prošlo pola milenija. No, što je to za cezarske glave koje su se kladile na vječnost?

Svojevoljnim umetanjem ili izostavljanjem mjeseci često su se provodili različiti politički manevri (npr. skraćivanje ili produživanje rada državnih službi), pa je potkraj Republike u računanju vremena nastala potpuna zbrka.

Kasnije, u vremenima građanskih revolucija, francuski je Republikanski kalendar donio promjene jer je sedmica trajala deset dana. Nova era, i njen početak poklapao se s godinama ojačale Revolucije, a početak ere i godine preklapao se s datumom jesenskog ekvinocija, 21.IX. 1792.

Zašto ovo donosim? Mislim se, koliko bismo mi koji pratimo društvena sedmična zbivanja imali komentara da je kojim slučajem zavladao rimski ili revolucionarni kalendar sa sedmicama od deset dana? Sigurno bismo glavoboljali, kako kažu Crnogorci, nad tolikom larmom i kutarom kojom nas političari uredno obasiplju.

Nisam od onih autora koji se fasciniraju vrhuškom, osim kad ona prevrši svaku mjeru pristojnosti, civiliziranog ponašanja ili gluposti.

No, jeste li se ikad pitali, zašto se mi ne bavimo tzv. manjim vijestima: onima o tome da je Podgorica zatrpana smećem, ili onom da su u Zagrebu pobijedili koalirani zeleni i možemovci, a grad je i dalje usrećen tonama smeća, u svim sezonama?

Jeste li se ikad upitali, zašto je filozofija smeća postala jedna od glavnih okosnica mnogih političkih pokreta a da oni nijedan od njih nije odgovorio suvislom i dugoročnom politikom o zbrinjavanju raznorodnog, od domaćinskog do nuklearnog otpada. Nije li to posljedica nekulturnog razvoja kulture, odnosno industrijske nedoraslosti izazovima življenja?

Ili zašto tako olako prelazimo preko vijesti o incidentima oko burki i hidžaba u Crnoj Gori?

Jeste li se ikad zapitali zašto su na Zapadu zabranjene burke u javnoj komunikaciji i na dokumentima. Je li itko iz arapskog svijeta ikad zabranio zapadnjakinjama nošenje francuske kape? Ili halbcilindar muškarcima? Ili minisuknje? Ili tetoviranje? Ili proburažene nosnice, usne, lica, pupak ili dojke?

Jeste li se ikad pitali, nakon obećanja političara da će podići prosječne plaće i mirovine, odakle će oni taj novac namaći, iz kojih sredstava? Iz državnog budžeta koji obilato pune porezni obveznici, građani te iste države?

Jeste li se ikad zapitali zašto izostaje bilo kakav kritički pogled na fenomen homoseksualizma? Probajte plasirati jedno drugačije mišljenje, kako sam ja u jednom tekstu pokušala, vidjet  ćete hoće li ga itko objaviti?

Jeste li se ikad upitali, tko je naše političare ovlastio da putuju regijom, Evropom i kuglom zemaljskom, sastaju se u službenim i neslužbenim posjetima sa stranim kolegama, a da nam nikad nitko ne podnese račun koliko su kerozina, dnevnica ili ručkova potrošili? I to sve odvajajući od usta cijela naroda.

Jeste li se ikad upitali zašto nam nikad nitko od političara ne predoči svoj izvještaj o obavljenim poslovima i dogovorenim suradnjama u inostranstvu? Zar to ne rade radi nas i zar se ne tiču ti poslovi svih nas?

Jeste li se ikad zapitali zašto nikad nijedan javni poslenik nije na početku svog mandata predočio svoja sredstva i isto to učinio na kraju mandata, pa da vidimo koliko je to zaradio prodajući svoja velelepna znanja u vidu magle?

Jedna  sedmična vijest kaže kako je pojačan šovinizam prema manjinama u Crnoj Gori. Ma nemoj mi reć’. A koliko je građana Crne Gore upisano kao srpska „manjina“? Jedna trećina populacije, zar ne? Koliko ih je u vlasti, koliko u sudstvu, koliko u medicini? Jesu li stambeno i socijalno zbrinuti? S koliko nekretnina u Crnoj Gori raspolažu?  Brani li im itko da govore ekavski na svojem radnom mjestu ili u javnom prostoru, na televiziji ili portalima?Imaju li svoje stanove? Imaju li njihova djeca pravo da svoj materinji jezik nazivaju srpskim? Tko ih to i čime ugrožava? Imaju li svoju crkvu koja je posve poklopila i neutralizirala utjecaj CPC? Imaju li svoju štampu, svoja izdanja, svoje radijske i tv kanale?

Ili najnovije, pitanje o ovlastima aktuelnog premijera. Jer on je u istoj osobi: prvi ministar, ministar vanjskih poslova i poslanik u Skupštini?

Jeste li se zapitali kako je to moguće? I koliko debeo obraz ima taj čovjek kad se tako grčevito drži tolikih funkcija? Nije li on i jedan od glavnih državnih kadija i sudija, a da njegovi tagetirani ne stignu do kazne? Nije li sve to zbog tako očite sebeljubivosti? I prilike da bude prikazan u svakom kadru dnevnih pregleda. Nećemo reći da ga veže plaća. Jer je i prije bio u dobrostojećoj klasi. Nego mogućnost da upravlja ljudskim sudbinama, da gotovo svakodnevno hapsi i sprovodi u pržun donedavne uglednike.

Ili te sankcije Rusiji. Ne samo što su provedene mjere ekonomske blokade, nego i kulturne. Pitam se, što je kriv jedan Gogolj- nota bene, on je porijeklom bio Ukrajinac – da se njegovi tekstovi skidaju sa scene. Ili Čehov, možda najveći majstor  moderne drame, da mu djela skidaju s repertoara. Jeste li se upitali ikad? Vjerojatno bi i oni s indignacijom gledali na ukrajinsko-ruski rat.

Jeste li se zapitali zašto, citiram:

 „u Crnoj Gori postoji nelegalni kriptomat za trgovinu kripto valutama, pošto za takvu vrstu trgovine ne postoji zakonski osnov, rekli su visoki zvaničnici Vlade. Ministar finansija Aleksandar Damjanović kazao je posle sjednice Vijeća za nacionalnu bezbjednost 7. juna da su obaviješteni da se kriptomat nalazi u Tivtu i da se povezuje s Džordžom Kotrelom, britanskim finansijerom i osuđivanim kriminalcem. Kotrela je javno prvi put pomenuo nekadašnji funkcioner proruskog Demokratskog fronta Nebojša Medojević, označavajući ga kao jednog od finansijera Pokreta Evropa sad Milojka Spajića. Inače, Spajića povezuju i sa uhapšenim južnokorejskim ‘kraljem kriptovaluta’ Do Kvonom.“

Osim što je financiran od jednog kriminalca, što je samo po sebi flagrantno, ima li Pokret Evropa sad svoj program, i je li ga ikad podastro  građanima i glasačima? Tko ekonomski i ideološki stoji iza njih i kako su to u javnosti prepoznati njegovi nepoznati trkači i prebjezi iz drugih stranaka?

I na kraju, ali na početku svih  naših dvojbi, kao pitanje svih pitanja, kad će veći dio naših građana, koji samozatajno živi svoj pasji život, postati aktualna vijest, a da to ne bude u crnoj kronici?

Jeste li se zapitali ikad zašto vi niste nikad prva ili glavna tema u Vladi, Skupštini ili ministarstvima, ili makar u tv-dnevnicima, a jedva spajate kraj s krajem?

Jeste li se zapitali ikad zašto i evropski promatrači zaobilaze temu nezaposlenosti, siromaštva i iseljavanja? Hoćemo li biti cinični pa reći da to njima odgovara?

I tako dalje, i tako dalje. Evropa sad će vladati Crnom Gorom sutra. Bojim se da će rezultati biti vidljivi vrlo brzo. Kako rekoh u jednom napisu: Evropa zdaj, mi nazaj!

Aktuelno

Please follow and like us:
Pin Share

Related posts

Leave a Comment