Firerova zelena inkarnacija je već neko vrijeme na privremenom radu u Crnoj Gori. I nije riječ o Fireru-vanzemaljcu, no ako ste pomislili da jeste, ne krivim vas.
Usljed najave svemirskog programa u zemlji u kojoj je konjska zaprega još uvijek u upotrebi svašta nam se može vrzmati po glavi. Ipak, riječ je o iskarikiranoj verziji austrijskog kaplara. Ovog puta Firer se javlja u liku tehničkog premijera. A zelen je jer je premijer na čelu zelene partije (koliko crnogorska toliko i zelena). Javlja se Firer, u liku, ne i u djelu (još uvijek), ali obrazac ponašanja neodoljivo podśeća na Adolfa. Manir, ili bolje reći, odsustvo manira u javnom prostoru i način komunikacije s vanjskim svijetom našem premijeru zaista daju izgledne šanse za uspjeh na nekom od regionalnih takmičenja talenata, a talenat je, recimo, imitiranje Firera. Mada odavno ne gledam televiziju, ako ne računamo filmski program, uspio sam se zadržati cijelih pet minuta na programu na kojem je Dritan Abazović demonstrirao svu svoju nemoć i galopirajući očaj. A iz očaja i nemoći rodi se bijes. Vaistinu se rodi bijes. Mučno je gledati čovjeka razorenog bijesom. Čovjeka koji nije u stanju da taj bijes bar na trenutak potisne. Vulkan bijesa takoreći. Zamorno bi bilo sad nabrajati sve što je Dritan Abazović učinio od 2020. naovamo. Zamorno, ali valjda znamo što je učinio. Valjda pamtimo. A činio je samo štetu. Nanosio je nepopravljivu štetu. Najnoviji primjer nanošenja štete je ukidanje trajekta Kamenari-Lepetane i uvođenje skele kao alternative. E, u svom tv nastupu, na svom Javnom servisu, Dritan Abazović nastavlja stazom kojom godinama gazi. Stazom propasti. Naše propasti. Ako je neko prespavao potonje tri godine Dritan Abazović je sa svojom partijom Crnu Goru spržio do temelja. I lagao je Zdravko kad je rekao da je Crna Gora spržena zemlja. Ne, Crna Gora je bila zemlja s problemima, danas je Crna Gora spržena zemlja, a problemi su se samo umnožili, narasli do neba. Do visina koje je grupa DF četnika pokušala osvojiti u letećem balonu. Partija Dritana Abazovića, nastala u laboratoriji koncerna Vijesti, učinila je sve što je Beograd od nje tražio. I više od toga. Danas, nakon svega, Dritan Abazović liči na slugu kom je gazda otkazao angažman. Prizor nad kojim bismo se možda i sažalili, kad ne bismo znali što je sve učinio Dritan Abazović. Bijes je obično posljedica saznanja da si usrao motku. Da si u govnima do guše. Tako se kaže u elitnim akademskim krugovima, u CANU? Bijes nastupa nakon spoznaje da je ispred tebe samo zid. A Dritan Abazović je stigao do zida. Njegov rok upotrebe je istekao, i njegova jedina svrha je ostvarena. Danas Dritan Abazović vrijedi koliko i akcije “Radoja Dakića”. Beogradu više nije potreban tehnički premijer u doživotnom mandatu. Otud sav taj bijes. Otud silan napor da se trenira strogoća. Otud skandalozno i skaredno ponašanje čovjeka koji obnaša funkciju premijera. Kako drugačije objasniti prijetnje i obećanja izvjesnom biznismenu Banu: “Nećete više voziti… Nećete više uzimati novac… Nećete ovo…. Nećete ono.” Zar je u opisu posla premijera da nekom oduzima trajektne linije, a onda i da prijeti onome čije je trajekte usidrio na neodređeno vrijeme? Jeste, naravno da jeste. U Dritanovoj Crnoj Gori premijer je nadležan za sve. Ako kontroliše sudove, tužilaštvo, policiju, zašto ne bi kontrolisao i pomorski saobraćaj? Pa to je jednostavnije od Specijalnog tužilaštva. Ako premijer izdaje naloge za hapšenje, zar je muka ukinuti jedan trajekt i zamijeniti ga Vasilijem na samrti? Ako se prijeti medijima gašenjem, a crnogorskim novinarima i piscima crta meta za skupštinskom govornicom, zar je muka zaprijetiti jednom biznismenu? Naravno da nije muka, što mu teško? Sve je dozvoljeno u ovakvoj Crnoj Gori. Sve je moguće u ovakvoj Crnoj Gori. Pa i da zaspiš kao četnički vojvoda, a probudiš se kao Mahatma Gandi. Da u srceparajućem video uratku pozivaš na ljubav i išteš oprost za sve loše što si učinio, sa sve rukom na lijevoj strani grudi. Što je sljedeće? Andrija Mandić izvodi Formanovu “Kosu”? Andrija Mandić organizuje Vudstok? “Stop ratovima”, “Slava Ukrajini”! A na Andrijinom Vudstoku nastupiće Baja Mali Knindža i Danica Crnogorčević? Pjevaće “Samo da rata ne bude!”? Ne možete zamisliti tako nešto? Onda je vaša imaginacija u ozbiljnom problemu.
Dok gledam u bilborde na kojima se objavljuje umor od politike, mučnina i očaj uzrokovani političarima, a zapravo poziva na apstinenciju i bojkot predstojećih izbora, pada mi na um (ne)zgoda, čiji je protagonist počivši crnogorski pjesnik. Elem, kad ga je jednom prilikom žena zatekla na gomili s ljubavnicom, ovaj markantni bard ju je upitao: Ženo, vjeruješ li ti meni ili svojim očima?! Crnogorci, vjerujete li Dritanu, Andriji Gandiju, lažnim i iz Beograda naručenim bilbordima, ili svojim sopstvenim očima? Hoćete li još jednom birati mrak, kao avgusta 2020? Ili ćete bogatiji za gorki talog iskustva konačno razumjeti da ideologija krvi i tla ne može biti rješenje. Za bilo što. Da grobari Crne Gore ne mogu biti alternativa bilo čemu.
Analitika
