Prema procjenama vojnih analitičara u Evropi, Rusija je do sada izgubila između 35 i 40 posto svih tenkova poslanih na ukrajinski front.
ALB
Ruska agresija na Ukrajinu pokazala je da je epoha rovovskih borbi, te gerilskog pristupa ratovanju završena. Iako su ovakve vojne taktike imale djelimične rezultate u prošlosti, sukob u Ukrajini je prvi pravi „visokotehnološki“ rat u istoriji.
Proteklih godinu dana u stručnim krugovima najviše su analizirane aktivnosti raznih PVO i raketnih sistema u Ukrajini, te različitih vrsta dronova. Ipak, na terenu se obje armije u najvećoj mjeri oslanjaju na tenkove, BOV sisteme (borbena oklopna vozila), te protivtenkovske rakete i mine.
Prema procjenama vojnih analitičara u Evropi, Rusija je do sada izgubila između 35 i 40 odsto svih tenkova poslatih na ukrajinski front. Međunarodni institut strateških studija (IISS) smatra da je ta brojka čak i veća – između 41 i 43 odsto. Predstavnici NATO-a još od sredine prošle godine iznose slične podatke, prikupljene na osnovu satelitskih snimaka i obaveštajnih podataka sa terena.
Rusija je, na osnovu izjava samog vojnog vrha još sa početka agresije, u Ukrajinu poslala najmanje 1.650 raznih vrsta tenkova i oklopnih vozila, a među njima je i novi T-72B3. Ako se na to doda i brojka od 450 do 500 starih T-72A tenkova, koji su se nalazili na Krimu, Rusija ima više od 2.000 oklopnih vozila na ratištu. Zapravo – imala je.
Ukrajinske snage bezbijednosti su još u jesen prošle godine navodile cifru od 1.103 uništena ruska tenka, dok ruska glavna komanda navodi, pak, cifru od 722 uništena tenka. Poznajući rusko uobičajeno minimiziranje sopstvenih gubitaka, to znači da su ukrajinske (kao i brojke NATO-a) vjerovatno bliže pravom stanju na terenu.
Dobio ime po antičkom koplju
Sjedinjene Američke Države su krajem aprila prošle godine odobrile isporuku naprednih antitenkovskih sistema Ukrajini, a prve pošiljke su krenule početkom maja. U tri pošiljke je ukupno isporučeno 5.300 sistema „Javelin“, dok SAD u svojim jedinicama imaju još oko 12.000 takvih sistema. „Javelin“ je proizvod koncerna američkih kompanija iz oblasti odbrane, dok samo finalno sklapanje vrše zajednički kompanije Raytheon i Lockheed Martin.
Napredni antitenkovski sistem srednje veličine (AAWS-M), kako glasi puno ime sistema, ubrzo je dobio nadimak „Javelin“, po dugačkom i preciznom koplju, koje postoji još od antičkih vremena. Osnovna verzija sistema se naziva FGM-148, što je i NATO klasifikacija.
„Javelin“ je sistem „nišani i zaboravi“ (fire and forget), što povećava sigurnost samih vojnika-operatera na bojnom polju. Sastoji se od lasera za jednokratnu upotrebu i samog projektila, sa sistemom za lock on infracrveno biranje mete (CLU). Operater može da odabere dva moda leta projektila – normalni, đe projektil tokom leta zadržava pravolinijsku putanju, te heavy top attack (HTA), đe projektil cilja kupolu tenka, koja je obično i najmanje zaštićeni dio. U slučaju HTA napada maksimalni domet je 2.400 metara, sa maksimalnom visinom leta projektila od 150 metara. U slučaju standardnog napada domet je 2.500 metara sa maksimalnom visinom leta od 60 metara.
Projektil ima AIIS-II sistem aktivnog infracrvenog navođenja sa korekcijom putanje, što znači da tenkovi ne mogu koristiti standardne metode odbrane – dimne zavjese i toplotne mamce. Sama bojeva glava sistema „Javelin“ se naziva „tandem punjenje“ i ima dva eksploziva – jedan, obično slabiji, služi da aktivira i uništi reaktivni oklop modernih tenkova, dok glavni eksploziv služi za samo uništenje tenka i posade.
U upotrebi od 1991. godine
Reaktivni oklopi se razvijaju i koriste na različitim vrstama tenkova još od početka sedamdesetih, a funkcionišu po sistemu „kontra-eksplozije“. Sam oklop u većini verzija sadrži neku vrstu eksploziva, koji uništava projektil prilikom udara, mada postoje i druge „antikinetičke“ verzije (poput ruskog „Dyna“ oklopa).
„Javelin“ također ima i safe launch proceduru, koja dodatno štiti vojnika i omogućava lansiranje u blizini zidova, iz utvrđenja ili vozila, tako što se glavni raketni motor aktivira tek nakon 15 metara leta. Takođe, to onemogućava i tačno lociranje mjesta sa kog je projektil ispaljen, jer se vojnik može značajno udaljiti u trenutku kad neprijatelj uoči raketni bljesak. Sistem obično koristi jedan vojnik, a u nekim slučajevima to rade dva vojnika – jedan, koji nišani i bira metu uz pomoć optičkih sistema (CLU), i drugi, koji ispaljuje sam projektil.
Prve verzije sistema „Javelin“ su testirane krajem osamdesetih godina, dok je u zvaničnu upotrebu uveden 1991. Masovna proizvodnja je počela 1994, a naredne godine je „AAWS-M/Javelin“ postao standardno antioklopno oružje američke vojske.
Prva masovna upotreba sistema je bila prilikom invazije koalicionih snaga na Irak 2003, že se pokazao izuzetno korisnim protiv iračkih tenkova M-69 i T-72B.
U Afganistanu je sistem korišćen i u napadima na bunker-utvrđenja (talibani su se obično krili u djelovima planina ili prirodnim pećinama). Ovakvi napadi su se nazivali COIN (counter insurgence attack), ali su nakon godinu dana obustavljeni zbog čestih civilnih žrtava.
Od 2016. godine „Javelin“ je počeo da se koristi i na ratištu u Siriji, a pokazao se kao sto odsto efikasan protiv samoubilačkih napada automobilima-bombama, često uništavajući napadača i izvan naseljenih područja.
Raketa koja vidi noću
Sam „nišanski računar“ sistema „Javelin“ (command launch unit, CLU) se može koristiti i posebno, kao uređaj za izviđanje i traženje meta. Pośeduje tri različita optička sistema – dnevni teleskop sa uvećanjem od četiri puta (day field view, DFV), široki teleskop sa poljem od 120 stepeni za traženje meta (wide field view, WFV), te sistem za biranje udaljenih meta sa uvećanjem od 12 puta.
Nove verzije „Javelina“ imaju i novi računar „LU Gen II“, koji je upola lakši i ima značajno duže trajanje baterije. Oba CLU sistema imaju laserski nišan i infracrveni filter za noćno gađanje. Sam infracrveni seeker sistem na projektilu ima i digitalni FPA senzor, što znači da jednom „fokusirani“ projektil ima vjerovatnoću pogotka od 88 odsto. Budući da sistem koristi infracrveni senzor velike snage, ne ometaju ga ni kiša i snijeg, kao ni drugi vremenski uslovi na bojištu.
Posljednjih mjeseci na društvenim mrežama kruži snimak ruskog tenka koji se vrti u krug u blizini grada Vuledar, što je siguran znak da je posada poginula, a sam tenk je bio pogođen projektilom „Javelin“. Ovakvi tenkovi se nazivaju „duhovima“ (призрак na ruskom) i obično se nekontrolisano kreću dok ne ostanu bez goriva. Ukrajinske snage tvrde da je samo u okolini ovog grada do sada uništeno više od 130 ruskih tenkova, te da „Javelin“ ima efikasnost od gotovo 90 odsto – od 145 ispaljenih projektila, 130 je pogodilo metu.
