Na ovom ponosnom, slavnom i sjajnom komadu MEDITERANA, vazda će postojati barem sto hiljada CRNOGORACA, istinskih rodoljuba sve tri naše vjere, koji – tamošnjima RAKUNIMA, iz mračne dubine podaničkoga, sramnoga i sramotnoga komada BALKANA – nikad smire dati neće, ka’ ni ovdašnjima posrbaljenima IZRODIMA
Piše: Miodrag Draga Blažo’a BAJKOVIĆ, iz Građanah (svrh Oberah) – Riječka nahija, atar Prijestolnice Cetinje
Vjerujem da je dostini među vama poznata (sad već davnašnja) ”dobronamjerna” beśeda koju nizdol citiram:
”A Crnogorskim separatistima pružio bih jednu izričitu poruku: ja im nikad, a i kolega Antić, mislim, nikad nismo politički korektni, nema potrebe, je li tako – mi ih, mi se nekad malo i sadistički ponašamo prema njima, jer oni to zaslužuju; dakle – u jednom momentu njih sto hiljada ostaće protiv nas sedam i po miliona, a onda će biti prilike da sa njima razgovaramo kako im dolikuje!”
Navedene riječi su umotvorina umobolnoga Rakuna Pestokupljevinovića, koje nikad nijesu bile – na podli ”francuski način” – definisane ka’ fašizam!
Inače, ovi insan je po mentalnomu sklopu Pestokupljevinović: bilo da je tamošnji, original raški Rakun (u tomu slučaju je i po genima apsolutno u skladu sa prezimenom iz ovoga štiva); bilo da je ovdašnji, iskonsko dukljanski, generacijski skoro ili davno preseljeni, ali tamo stasali i prišljamčeni (im) Rakun.
Biće da je ova druga varijanta u pitanju.
Rakunovo ”ideološko stablo”, kad je odnos spram Crnogoraca u pitanju – izgleda ovako:
- ćale mu je Dobrica-Ćosica, koji onako iskreno i istinito (što je tamošnja strahovita rijetkost) za svoje Srbalje napisa:
”… Lažemo iz ljubavi i čovečnosti, lažemo zbog poštenja. Lažemo radi slobode. Laž je vid našeg patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno. …”
Možete mislit – lažu iz: ”čovečnosti” i ”poštenja”.
Nije ni čudo što Srbalji tođa(v)olje ne razumiju, jer im je previše ”tamo daleko” i sasma strano svako slovo iz zlata vrijednoga djela: ”Primjeri čojstva i junaštva”.
To su za tamo-njih: ”španska sela”.
Nekizi vele, da pod naletom čudesne iskrenosti i istinoljublja njegovoga autora, u nastavku stoji i:
”Laž je srpski državni interes. Laž je u samom biću Srbina. U ovoj zemlji svaka laž na kraju postaje istina. Srbe je toliko puta u istoriji spašavala laž.”
- deda mu je Vladan-Garagan, predśednik Vlade Srbije, autor znamenitoga ”Zakona o zabrani useljavanja Cigana i Crnogoraca u Srbiju” (1897.)
Naglašavam: ovđe, među Crnogorce iz navedenoga Zakona – spadaju i preci svih današnjih ovdašnjih Srbalja, i što je važnije: Posrbica ili Posrbalja!
Apsolutno razumijem što su Crnogorcima zabranili ulaz u Srbiju.
Crnogorci sa Srbaljima namamo nigđe ništa skupno – ni povjesno ni DNK-aovsko, no smo odvazda i po svemu – bili i ostali – dvije sasma različite galaksije!
Ali, da zabrane ulaz svojima rođenima Ciganima (kako ih je spomenuti premijer naziva’), koji nakon Berlinskoga kongresa ostadoše u neposrednoj okolici, tj. vanka granica tadanje Srbije, čiji se mnogobrojni potomci danas izjašnjavaju ka’ Srbi – to jednostavno ne mogu razumjet, nit mi može bit normalno glede na notornu činjenicu da su međusobno dibidus integrisani, i djeluju nam zjelo kompatibilno.
- pradeda mu je Idžo-Bigar(idžo), autor – za nas Crnogorce – fukarsko-funjarskoga ”Načertanija” (ovđe mi dalji komentar nije potrebit).
No, u svakojemu slučaju, Rakun iz predugo sužanjske i premnogo pestokupljevinske Srbije,nama iz tako slavne i toliko (s veljijem razlogom) ponosne Crne Gore, tom prigodom, očito – nešto debelo i ”izričito” zaprijeti.
Iako nije bio sasma dorečen, Rakun śede prezadovoljan svojom teke okončanom hohštaplersko-dripačkom beśedom.
Ka’ Crnogorac, u ovom štivu reagujem doslovice i taman spram njegovijeh fašističkih ”zasluga”, tj. nacionalističko-šovinističkih traumatičnih izliva.
Ničesovi nam marifet nije skontat da biše nas, on i njegovih 7.500.000 Srbalja: žitkijem šipkovijem prutićom, ili mokrijem konopom, ili buketom kostrika po debelomu mesu dobro isfrskali.
Naravno, zezam se – a vi se ne dadnite zavarat:
Ta bolesna fašistička prdoklačina, i njegovi silni meleoni Srbalja (iako ne baš svi pripadnici toga naroda – ima među njima na planetu Zemlji i nekoliko tisuća normalnih, mnim – Crnogorcima iskreno naklonjenih) – bili biše naredni iz vatrenoga oružja u nas pucat (da ne pomislite iz praćaka gađat), kamama klat i do potonjega pod zemlju poslat – samo kad bi im geopolitičke okolnosti u 21. stoljeću tako nešto omogućile-pogodovale, tj. sklopile se krvave balkanske igranke u Bijelomu gradu neprestano priželjkivane, a i počesto režirane.
Pa, da se potom čudimo što nas:
- Stefan Nemanja (alijas: Sveti Simeon Smradotočivi),
priđe 840-ak godina;
- Petar Karađorđević (alijas: Perica Centralnobalkansko Vucaralo i Vucibatina) – i đetić mu
- Aleksandar Karađorđević (alijas: Acika Vreloolovno-Marsejski),
priđe 100-njak godina – onako krvnički ubijaše!
Očito, malo im je bilo GENOCIDA NAD CRNOGORCIMA – pa biše da nas još poubijaju!
Ni zadnji navedeni slučaj, iz prve polovice 20. stoljeća, za nas Crnogorce: ”Najveći zločin u istoriji”, nikad nije bio – (opetovano) na podli ”francuski način” – definisan ka’ genocid!
Od Rakunovih 7.500.000 Srbalja (približno) ima:
- 1.000.000 posrbljenih Cigana (kako ih imentuje Vladan-Garagan)
- 1.000.000 posrbljenih Cincara
- 1.000.000 posrbljenih Bugara
- 500.000 posrbljenih Crnogoraca
ukupno: 3.500.000 Ce-Ce-Be-Ce Srbaljah.
Molim, sami napravite procjenu, tj. matematičku provjeru: koliko od preostalijeh 4.000.000 Srbalja (potlje 500 predugih godina), ima tursko porijeklo (lako je to rješivo)?!
Kako neko ko je pripadnik toga kumbuljatoga naroda, ogrezloga u lažavine i ortodoksno lupežanje tuđe, crnogorske: cjelokupne povjesnice, kulture i slave – može prijetiti uzvišenom crnogorskomu narodu, koji u sebi nosi strašni-strašanski dukljanski gen, koji je za tamo-njih toliko puta maloumno ginuo, i koji se smeteno, sumanuto, suludno i švagnuto, nepojmljivo naivno i nevjerovatno krvavo za tu neprijateljsku gamad žrtvovao?!
Ta su nas (većinom) gamad, u skladu sa svojstvenim im znamenitim nesojlukom, đe gođ su stigla: sramotila i izdala – i, u znak svojstvenoga im znamenitoga načina ”zafale”, kad gođ su mogla: nemilice ubijala.
Glede ozgor spomenutoga žrtvovanja – zborim samo o precima Crnogoraca dukljanskoga porijekla; ne zanimaju me motivi i sudba predaka ovdašnjih ”savremenih”: bilo pravih, bilo falsifikovanih Srbalja, tj. Posrbica ili Posrbalja – grobolupežinaste provenijencije!
Mimogred ću navesti samo tri dobro poznata fakta, od sijaset koje taj ”junački” narod iz Srbije krase:
- potlje Boja na Kosovu polju – popričekaše čak 415 godinica da bi im se ”zgodila” prva pobunica;
- 1918. godine su, potlje internacionalnogaproboja Solunskoga fronta – stotinama kilometara onako trčali za konjskima repovima austrijske armade, koja se put doma povlačila;
- 2008. godine im Kosovo ”pasa ća”, a oni, vala – ni jednu đečinju peckalicu ne upotrijebiše da ga sačuvaju.
Suštinsko je, kako se tamošnji nedostojni Rakun samo drzne – da uopšte Crnogorce u svoja šporka usta uzme?!
Kako može onakav nadobudni beogradski jazbac (jazavac), četničkoga prototipa – crnogorske rodoljube zvati ”separatistima”?!
Ne znam od koga smo se to separirali?!
Jedino od tamo-njegovih Srbalja, CRNOGORCIMA, CRNOJ GORI i DUKLJANSTVU-CRNOGORSTVU odvazda najvećih: neprijatelja, zlotvora i krvnika – sa kojima ama ničesa zajedničkoga nemamo: počev od krvi koja teče žilama našijema, preko svekolike povjesnice i tradicije – pa do apsolutno različitoga mentalnoga sklopa!
Kako može …?
Lako!
Samo treba bit bolesni pripadnik: one razumljivo iskompleksirane višine; ali, jednomašice, i one neizlječivo inferiorne manjine srpskoga naroda!
No, Rakun Pestokupljevinović je samo jedan od najistaknutijih lajavaca na srpskoj nacionalističko-šovinističkoj sceni, i umreženih prokletosavaca – čiji je narod izrodio sve negativne likove, glavne i sporedne junake-zločince (dželate – monstrume – zlikovce) u djelu, koje nam svakodnevno, ali s-v-a-k-o-d-n-e-v-n-o mora bit pred očima, a to je: ”NEKOLIKO STRANICA IZ KRVAVOG ALBUMA KARAĐORĐEVIĆA”.
Može bit, da je to klerofašističko spadalo – imalo namjeru da se Crnogorci, i priđe no ”spadnemo” na tijeh ”sto hiljada” – prepadnemo i umuknemo.
E, pa – preškarta’ se, i to gadno!
Na ovom ponosnom, slavnom i sjajnom komadu MEDITERANA, vazda će postojati barem sto hiljada CRNOGORACA, istinskih rodoljuba sve tri naše vjere, koji – tamošnjima RAKUNIMA, iz mračne dubine podaničkoga, sramnoga i sramotnoga komada BALKANA – nikad smire dati neće, ka’ ni ovdašnjima posrbaljenima IZRODIMA!
Ka’ osobiti slobodari, nikad dozvoliti nećemo da nam se: veličanstveno dukljansko gnijezdo – razori i spali; jedinstveno zetsko ognjište – zgazi i utuli; i gospodsko ime crnogorsko – ponizi i zatre!
NI PO CIJENU SVOJIJEH ŽIVOTA!!!
P.S.
Mimogred, eto od kojega i kakvoga ”čojka” je JATKO-NIKO-JE, mitropolit filijale PROKLETOSAVSKE SEKTE u Crnoj Gori (inače, glavni i odgovorni zaštitnik ober pedofilije u toj ober protivuhrišćanskoj sekti zastiđa) – ”dosta naučio”.
Aktuelno
