piše: Mario Stefanov
Medijski potpuno zanemarene teške i prijeteće riječi kineskog predsjednika Xija Jinpinga izrečene u ožujku prigodom posjeta Moskvi nakon nedavnog summita BRICS-a u Južnoj Africi postaju još zloslutnije.
Sada njihov značaj postaje jasan, a BRICS se razotkriva kao instrument ruskog i kineskog zajedničkog pritiska na postojeći međunarodni poredak u cilju njegova rušenja i pretvaranja u takozvani multipolarni poredak koji bi odgovarao interesima Moskve i Pekinga.
Treba ponoviti, središnja i najvažnija poruka sastanka Xija Jinpinga i Vladimira Putina u Moskvi iznesena je u režiranoj, tobože neformalnoj razmjeni pozdrava između Putina i kineskog predsjednika pri njegovu ispraćaju iz Moskve. Xi Jinping je na odlasku Putinu priopćio: “Upravo sada dolazi do promjene kakvu nismo vidjeli stotinu godina i mi smo ti koji zajedno pokrećemo tu promjenu.” Putin mu je odgovorio: “Slažem se. Sigurno putuj. Čuvaj se, dragi prijatelju.”
Putin i Xi Jinping su tobože off the record izrekli bit međusobnog strateškog dogovora koji je stvoren prije pokretanja ruske invazije na Ukrajinu i bez kojega Rusija ne bi pokrenula invaziju. Bez dogovora s Kinom Putin i ne bi krenuo u agresivni rat jer mu je Kina potrebna za čuvanje leđa, a uz to, izbjegavanje međusobnog dogovora o tako važnom pitanju bilo bi u potpunoj suprotnosti s ranije uspostavljenim odrednicama partnerstva Moskve i Pekinga.
Dominantna sila
Rusija i Kina zajedno stoje iza rata u Ukrajini, gdje je Rusija izvođač vojnih, a Kina diplomatskih radova. Djelovanje u sklopu BRICS-a i posebice ono što se zbivalo na posljednjem sastanku te skupine u Južnoj Africi to zorno i potvrđuju. Putin i Xi Jinping sastali su se, naime, neposredno prije pokretanja ruskog rata u Ukrajini i bilo bi potpuno iracionalno pretpostaviti da ruska strana nije obavijestila kineske partnere o svojim namjerama. Štoviše, tada su razrađeni posljednji detalji velikog zajedničkog strateškog plana.
Riječ je, postaje sve očitije, ozajedničkom projektu u koji je uključen i agresivni rat u Ukrajini kao početna točka pokretanja rušenja međunarodnog poretka. Rat u Ukrajini služi za ono što je Jinping izrekao prigodom oproštaja od Putina – promjenu kakvu svijet nije vidio sto godina. A što se to nije dogodilo stotinu godina? Odgovor je nedvojben. U posljednjih sto godina nije došlo do promjene dominirajuće globalne sile. Nije došlo do pada jedne i uspona nove sile ili skupine sila.
Riječ je o američkom stoljeću irazdoblju dominacije SAD-a svjetskom politikom nakon zalaska moći britanskog imperija. Kada je Amerika krajem 19. i početkom 20. stoljeća izašla iz izolacije osiguravši poziciju u Latinskoj Americi, krenula je u projekciju svojih interesa diljem svijeta. Sklapanjem Versailleskog mira 1919. pod američkim patronatom i kasnije uspostava istog, ali modificiranog mirovnog poretka nakon 2. svjetskog rata označava početak i nastavak presudnog američkog utjecaja na međunarodne odnose i mirovni poredak u Europi pod američkim vodstvom nakon dva ratna posrnuća europskih sila. Popularno se taj poredak naziva i Pax Americana. Pod okriljem nove sile koja je naslijedila britanski imperij koji se ubrzano raspadao nakon 2. svjetskog rata, na razinu globalnog utjecaja uzdigao se i cijeli Zapad.
Taj poredak žele rušiti Rusija i Kina jer ne odgovara njihovim interesima. Pritom su podijelili uloge. Rusija je ušla u vojnu agresiju, za početak prema Ukrajini, preuzevši time na sebe i najveći rizik, a Kina daje političku i diplomatsku podršku i Moskvi čuva leđa.
Nove karte
Uloga Kine kao diplomatskog suporta ogleda se u svim dijelovima svijeta, uključujući i Europu i Afriku. Kina je uspjela u novom miješanju karata otvorenom ruskom agresijom na Ukrajinu i neizbježnim zapadnim odgovorom u vidu intenzivne vojne i političke pomoći napadnutoj Ukrajini promijeniti raspored snaga na Bliskom istoku u određenoj mjeri na američku i zapadnu štetu. Za svoje djelovanje Peking je iskoristio zaokupljenost SAD-a i Zapada pomaganjem Ukrajini pa uspijeva privremeno pomiriti sunite i šijite, Saudijsku Arabiju i Iran, i time u mjeri koja još nije jasno odrediva oslabiti američke i zapadne pozicije na Bliskom istoku. U svakom slučaju Kina je postigla da, zahvaljujući takvoj novoj konfiguraciji odnosa koje je uspjela kreirati, arapski svijet bude nešto bliže poziciji Irana i, što je za Peking i Moskvu najvažnije, ne nastupi direktno protiv ruske agresije u Ukrajini.
Već bi i slijepac morao progledati i vidjeti da rat u Ukrajini služi Rusiji i Kini kao katalizator promjena na međunarodnoj sceni kakve oni žele postići i time i kao instrument rušenja cijelog postojećeg međunarodnog poretka u cilju stvaranja nekakvog multipolarnog svijeta po njihovoj mjeri. BRICS je ključni instrument provođenja te agende, a njegovo najavljeno širenje na nedavnom summitu ukazuje na to kako se planirano postupno ostvaruje i da rusko-kineski plan aktivno djeluje, a u izvjesnoj mjeri i postiže ciljeve na međunarodnom planu.
Jednima i drugima, i Rusiji i Kini, rat u Ukrajini zapravo služi kao poluga pritiska na međunarodni poredak, u kojem pokušavaju stvoriti breše u koje bi se ubacili i potom osigurali bolje pozicije s kojih bi učinkovito rušili poredak ili ga pak postupno transformirali do stanja u kojim SAD i Zapad ne bi imali toliko značajnu ulogu i svjetsku moć bi morali dijeliti s Kinom i Rusijom. Uz Šangajsku organizaciju za suradnju, skupina BRICS je druga važna diplomatska i ekonomska poluga pokretanja za Peking i Moskvu željenih promjena.
Traženje pozicije
To rušenje poretka neće se, dakako, tek tako dogoditi, ali prijetnja je izuzetno opasna i vodi nastavku podjela na globalnoj razini kakve je proizvelo rusko pokretanje rata punog opsega u Ukrajini. Okupljanje država koje nisu podržale Ukrajinu, onih koje nisu uvele sankcije Rusiji i koje, proglašavajući tobožnju neutralnu poziciju u odnosu na rat u Ukrajini, nastavljaju suradnju s Rusijom između ostalog i u formatu BRICS-a, nakon samog rata druga je poluga djelovanja.
Treća je prenošenje vojnog djelovanja putem paravojski i plaćenika u Afrikuu cilju dodatnog slabljenja ionako ugroženih pozicija Zapada u Africi i na Bliskom istoku, čemu je kumovala i pogrešna politika Zapada u vidu nasilnog izvoza demokracije na te prostore i posredna podrška raznim skupinama pobunjenika protiv lokalnih vlada koje su se na kraju priče iskazale ne kao prodemokratske snage nego kao snage islamističkog ekstremizma.
BRICS su inače osnovala u vremenu uspona globalizacije rastuća svjetska gospodarstva u razvoju – Brazil, Rusija, Indija i Kina. Od 2009. čelnici tih država počeli su održavati godišnje sastanke na vrhu, a iduće godine skupini se pridružila i Južna Afrika. Planirano proširenje trebalo bi na diplomatskom i ekonomskom planu ojačati BRICS i učiniti korak prema formalizaciji skupine u organizaciju s konkretnim ciljevima.
Sve to, taj megaprojekt rušenja svjetskog poretka, odvija se u trenutku kada se dvije vodeće sile svijeta, SAD i Kina, nalaze na kursu sučeljavanja koji može završiti i oružanim sukobom. Pokušaji jačanja i homogenizacije BRICS-a u tom kontekstu trebaju, prema procjeni Pekinga, poslužiti i jačanju pozicija Kine u očito neizbježnom sukobu sa SAD-om. No, s obzirom na sastav skupine BRICS i činjenice da se u njoj nalazi i Indija, za Peking je taj geopolitički učinak skupine ipak ograničen.
Novi poredak
Ali, u okviru globalnog sučeljavanja sa SAD-om i Zapadom Kine i Rusije, i plan stvaranja kaosa na svjetskoj raziniširenjem sukoba i ratova od kojih rat u Ukrajini neće biti posljednji u cilju rušenja poretka kojim, prema tvrdnjama Moskve i Pekinga, dominira Zapad, ima jednako kao i rat u Ukrajini funkciju pokretanja podjela u međunarodnoj zajednici i stvaranja pogodnog terena za narušavanje poretka.
Malo komu je promaknuo taj aspekt djelovanja BRICS-a. Tako u svome članku za Project Sindicate od 25. kolovoza pod naslovom “For Whom the BRICS Toll”, bivša španjolska ministrica vanjskih poslova Ana Palacio postavlja pitanje u čiju korist zapravo BRICS funkcionira.
Zaključak njezine analize može se sažeti u dvije osnovne postavke. S jedne strane, BRICS služi pojedinim članicama kako bi postigle veću vidljivost i dale si na značaju na međunarodnoj sceni, iako s ostalim članicama skupine imaju malo zajedničkih ekonomskih i političkih interesa. S druge strane, vidljivo je da skupinom dominiraju Kina i Rusija koje BRICS sasvim očekivano i logično koriste kao instrument svoga megaplana promjene međunarodnog poretka prema nekakvom obliku multipolarnosti. To je vidljivo i iz samog političkog profila država koje okuplja BRICS. Osim Indije, koja je sila za sebe, sve ostale članice su nezadovoljne svojom pozicijom u međunarodnim odnosima iz različitih razloga i traže za sebe bolji položaj u poretku, što podrazumijeva njegovu radikalnu promjenu.
Upravo je takva skupina država ono što je na političkom i gospodarskom planu u ovome trenutku potrebno Kini i Rusiji za provođenje promjena kakve se, prema kineskom predsjedniku Xiju Jinpingu, “nisu dogodile stotinu godina”. Riječ je, dakako, o radikalnom prekrajanju svijeta kakav poznajemo.
Ana Palacio u svome članku pod znakovitim i opravdanim naslovom u čiju korist radi BRICS upozorava kako odluka bloka o prijmu šest novih članica upućuje na točnost procjena da se cijela priča o novom svjetskom bloku kao protuteži navodnoj dominaciji Zapada pokušava proširiti na što veći broj država, a potom će se uz pomoć takvog novog velikog BRICS-a, uz korištenje ostalih poluga djelovanja, pokušati preoblikovati svjetski poredak.
Protuteža dominaciji
Uostalom, naglašava Palacio, ne treba zanemariti činjenicu da se čak 40 država navodno natjecalo za članstvo, iako formalni popis nikada nije objavljen. Ako je podatak koji je došao od južnoafričkog organizatora summita točan, riječ je o velikom potencijalu povezivanja državnih subjekata mahom nezadovoljnih postojećim poretkom.
No, prema Palacio, odluka o širenju u ovome trenutku na koliko god to bilo država donosi ipak izuzetno malo koristi. Jer je u konačnici BRICS dosad bio više poruka nego sadržaj, a svaka ga je članica koristila kao platformu za postizanje vlastitih ciljeva. Može se pretpostaviti da će veće i još heterogenije članstvo u praksi otežati ili čak spriječiti konsenzus u mnogim važnim pitanjima. Nadalje, Palacio potvrđuje da Kremlj sa svoje strane vidi BRICS kao ključno sredstvo suprotstavljanja međunarodnoj izolaciji Rusije. Putin je, obraćajući se skupu virtualno kako bi izbjegao uhićenje po nalogu Međunarodnog kaznenog suda, iskoristio priliku za pokušaj prikupljanja potpore svome ratnom narativu u Ukrajini.
Šire gledano, Rusija se poput Kine, smatra Palacio, u diplomatski odmjerenom stilu nada da će BRICS moći izgraditi alternativu inicijativama i savezima koje predvodi Zapad.
Posljednji sastanak skupine nije dao naznake onoga što su najavljivale Rusija i Kina kao vodeće države skupine o summitu kao ključnom događaju koji bi mogao promijeniti obrise međunarodnih odnosa. Nije postigao ništa slično, ali stoji činjenica da su prigovori na trenutni sustav međunarodnih odnosa izuzetno rašireni i da uistinu mnogo država želi osporiti postojeći status quo, što bi trebalo poslužiti kao upozorenje Zapadu, zaključuje Ana Palcio. BRICS nije ozbiljna integracijska agenda, čak ni po sastavu članica čiji su interesi nerijetko dijametralno suprotni. Kina i Indija uvijek su na rubu ne samo političkog nego i vojnog sukoba.
Nema alternative
Iran i Saudijska Arabija regionalni su konkurenti i unatoč pokušajima deeskalacije odnosa, praktički i dalje vode posrednički rat, i to ne samo u Jemenu nego i diljem Bliskog istoka. Nadalje, miješaju se u isti okvir diktature i nominalno demokratske države, što će za posljedicu imati širenje autokracije jer samo ona može unutar BRICS-a prevladati. Ako ikada BRICS preraste u nekakav geopolitički blok, tada će to biti blok svjetskih diktatura u kojem današnja Indija nema što tražiti želi li zadržati svoju povijesnu težinu, geopolitički položaj i utjecaj na međunarodne odnose.
Izuzimajući Indiju, jedino što te države povezuje jest nezadovoljstvo vlastitim položajem i utjecajem na međunarodnoj sceni i volja za rušenje po njihovim pogledima nepravednog međunarodnog poretka kojim dominiraju SAD i Zapad. BRICS je više prosvjedni pokret koji pokušavaju za svoje ciljeve iskoristiti glavni igrači iz Moskve i Pekinga nego što je ozbiljan ekonomski i politički blok država.
dnevno.hr
