Figure u pećini mijenjele su se tokom vremena. Globalno zagrijavanje ostavlja traga i u ovom dragulju Durmitora, pa su se ledeni ukrasi u odnosu na deceniju – dvije unazad vidno smanjili, kaže Damjanović
Bajkovito mjesto gdje zima vječno traje
Piše: Biljana Roćen – Knežević
U vrletima Durmitora krije se jedno od nezaboravnih čuda prirode. U srcu ove planine postoji pravo malo ledeno carstvo.
Ledena pećina mjesto je gdje zima vječno traje, ledene figure prkose i ljetnjim temperaturama, tajanstveno skrivene u ledenoj dvorani. Na mapi je obavezna stanica brojnih praninarskih tura, a onaj ko jednom zaviri u ovo ledeno carstvo, često mu se vraća.
U ledenoj dvorani unutar pećine svakog posjetioca sačekaće prava mala izložba figura koje je vješto oblikovala voda koja kaplje sa svodova.
“Na Durmitoru, ispod vrha koji podsjeća na ljudsku glavu, nazvan Obla glava čija visina iznosi 2.303 mnv, nalazi se jedno od maštovitijih čuda prirode Crne Gore – dragulj Durmitora – Ledena pećina. U ovom čudesnom mjestu ledeni stalaktiti i stalagmiti tokom cijele godine izazivaju divljenje svih onih koji stupe u ovo ledeno carstvo”, priča za Portal Analitika Božica Damjanović iz NP Durmitor.
Pećina je dugačka oko 40 metara i široka oko 20, a ledenim dahom u sred vrelih ljetnjih mjeseci rashladiće sve posjetioce.
“Čista ledena voda koja kaplje sa svodova, formirajući ledene figure i do visine čovjeka, dobra je prilika za osvježenje i dopunu zaliha vode planinarima koji posjete ovo mjesto”, kaže sagovornica Portala Analitika.
Kako doći do Ledene pećine
Ova pećina obavezna je na mapi svakog posjetioca koji želi da upozna mjesto u kojem će se osjetiti kao da zima vječno traje. Kako bi stigli do Ledene pećine, naša sagovornica preporučuje dvije staze.
“Početna tačka za oba pravca je Jakšića mlin, koji se nalazi nedaleko od Crnog jezera. Put se nastavlja markiranom stazom koja vodi kroz četinarsku šumu, na koju se nadovezuju stabla bukove šume. Stigavši na Inđine dolove put se račva u dva smjera”, objašnjava Damjanović.
Prvi smjer nas, dodaje, vodi preko Brojišta do Katuna Lokvice, a zatim desnim obodom šipara markirane staze prema Biljegovom dolu (lijevo je put ka Bobotovom kuku), pa desno strmo naviše prema Ledenoj pećini.
“Drugi pravac nas vodi od već pomenutih Inđinih dolova, oštro desno ka takozvanom Starom katunu. Hodajući strmom stazom prema Starom katunu pruža se predivan pogled na žabljačku varoš i prostranstvo oko nje. Stigavši do napuštenih koliba stupamo na neravan plato ispunjen vrtačama i pločama ograđenim gustim klekovima. Izlaskom na nešto pregledniji teren, nakon karakterističnog puta oko jedne jame počinje završni strmi uspon ka Ledenoj pečini”, objašnjava Damjanović.
Za ovaj uspon, kako kaže naša sagovornica, potrebna je dobra fizička spremnost.
Strm spust do ledene dvorane
Na putu do Ledene pećine od Crnog jezera posjetioce očekuje krajolik u kojem će i oni najizbirljiviji uživati. Nakon gotovo četiri sata pješačenja, posjetioce čeka poprilično strm spust do ledene dvorane.
“Na ulazu u pećinu čeka nas strmina dužine oko pedesetak metara, pokrivena vječitim snijegom koji dopire do ledom okovanih pećinskih ukrasa. Silazak se vrši ukopavanjem stopala u dijelu sniježne padine, a može nam pomoći i sigurnosna sajla koja se nalazi sa lijeve strane oboda ulaska u pećinu. Oni nešto vještiji klizanjem silaze niz snijeg u pećinu”, ističe Damjanović.
Kada se jednom zakorači u ledenu dvoranu, nestaje umor jer pred očima se pojavljuju prizori kao iz bajke – ledeni stubovi raznih dimenzija, od sićušnjih do nekoliko metara visokih.
“Neki od ovih ledenih oblika dobili su nazive: Prijesto, Majka s djetetom, Torzo i drugi”, napominje Damjanović.
Zaleđeni ukrasi vidno se smanjili
Figure u pećini mijenjele su se tokom vremena. Globalno zagrijavanje kao i svuda na planeti Zemlji, kako pojašnjava naša sagovornica, ostavlja traga i u ovom dragulju Durmitora, pa su se ledeni ukrasi u pećini u odnosu na deceniju – dvije unazad vidno smanjili.
Osim uticaja prirode, stalaktitima i stalagmitima prijeti opasnost i od posjetilaca koji ne prepoznaju dragocjenost ovog mjesta. Prije nekoliko godina jedan od posjetilaca, turista iz Bjelorusije, iz “zabave” je šutirao i lomio pećinske ukrase, a vandalskim činom se “pohvalio” na društvenim mrežama.
“Taj slučaj je blagovremo procesuiran i izvršilac je kažnjen u skladu sa Zakonom. Postoje i oni koji ne zapažaju ljepotu ovog magičnog mjesta i ne vrednuju čudo prirode nastalo u podnožju Oble glave. Shodno tome dešavaju se i nemile scene, pa po neki nesmotreni turista da sebi za pravo da polomi lednike koje je stotinama godina priroda stvarala”, ističe Damjanović.
Zaposleni u Službi zašite Nacionalnog parka Durmitor postavili su table na kojima je ispisano upozorenje da je strogo zabranjeno lomiti pećinski nakit koji je svakako ugrožen klimatskim promjenama.
Damjanović se nada da će svaki savjestan turista i bez pogleda na tablu ponašanje uskladiti uz prirodnu ljepotu ovog kraja i poštovati mjesto na kojem se nalazi.
Table upozorenja, kako kaže, služe za buđenje svijesti o očuvanju prirodnih dobara.
“Smatramo da nakon četiri sata uspona do dragulja Durmitora svaki savjestan planinar neće skrivati oduševljenje ledenim prizorom koji vidi i u kom se nalazi. Ima i onih koji ne vrednuju čuda prirode i zbog takvih je potrebno intenzivno raditi na podizanju svijesti o očuvanju dobara kako kroz štampane tako i kroz elektronske medije”, poručuje Damjanović.
Iako je na samo nekoliko sati pješačenja od grada, ovo mjesto je uglavnom interesantno strancima.
“Nažalost, mještani Žabljaka u jako malom broju posjećuju ovo čarobno mjesto, a što se tiče inostranih turista prisutni su iz svih krajeva planete”, kaže Damjanović.
Ističe da je Durmitor planina koju vrijedi upoznati, a onaj ko jednom osjeti ljepote ove planine naučiće, kaže, da cijeni i čuva sve ono što je priroda stvorila,
“Upoznajte prirodu da biste upoznali sebe. Durmitor je oaza svih nas. Poštujte svaki njegov kamen a on će to uzvratiti nezaboravnim vedrim danima, najljepšim pogledima i blistavim zvjezadim noćima”, zaključile je Damjanović.
Analitika
