Skuteri i gliseri strah i trepet za plivače i ronioce
Sistem će detektovati sve prekršaje i dokaze proslijeđivati Inspekciji sigurnosti pomorske plovidbe na dalje postupanje
Piše: Ivanka Fatić Rastoder
Nije rijedak slučaj da se na našoj obali gliser primakne tik uz plažu kako bi iskrcao ili ukrcao putnike što je, prema Zakonu o sigurnosti pomorske plovidbe kažnjivo. Skuteri su tek posebna priča, i pravi su strah i trepet za plivače, jer se pojave niotkuda i to velikom brzinom, pri čemu im je teško predvidjeti pravac kretanja, jer vratolomijama kao da nastoje da zadive sve prisutne na kupalištu.
Kako bi se izborila sa ovim i sličnim problemima Uprava pomorske sigurnosti i upravljanja lukama (UPSUL) je odlučila da postavi novi radarski sistem.
LUKŠIĆ: Ekspanzija nautičkog turizma i rekreativaca i manjak inspektora otežava primjenu zakona
„UPSUL je u sklopu projekta IPA 2017 započela instalaciju dodatnih senzorskih lokacija prevenstveno u Bokokotrskom zalivu, Luci Bar i Skadarskom jezeru. Postavljanjem novih radarskih sitema i CCTV kamera detektovaće se svi prekršaji i neoborivi dokazi proslijeđivati Inspekciji sigurnosti pomorske plovdbe na dalje postupanje“, objasnijo je za M portal zamjenik direktora UPSUL-a, Žarko Lukšić.
Uprava pomorske sigurnosti preko Sistema za nadzor i upravljanje pomorskim saobraćajem (VTMIS) vrši nadzor i kontrolu pomorskog saobraćaja, a u slučaju kršenja propisa prijavu na dalje postupanje šalju nadležnoj inspekciji.
On ističe da u skladu sa Zakonom o sigurnosti pomorske plovidbe, nakon što UPSUL preko VTMIS sistema dostavi dokaze o svim prekršajima, ovlašćenja za pisanje službenih zabilješki ima i Sektor granične policije Regionalni centar jug.
Problem je, tvrdi naš sagovornik, pored sve većeg broja učesnika u pomorskom saobraćaju i u tome što nema dovoljno inspektora.
„Velika ekspanzija nautičkog turizma i rekreativaca na moru, a ujedno i veoma mali broj inspektora na moru, otežava primjenu zakonskih odredbi kako bi se spriječilo kršenje zakona“, ocijenio je Lukšić.
Prema pravilima jahte i brodovi se ne smiju približavati obali bliže od 300 metara, osim u izuzetnim slučajevima, dok ostala plovila imaju ograničenje prilaska obali na 150 metara, a glisiranje je apsolutno zabranjeno u pojasu od 200 metara od kraja. No, kako stvari stoje, izgleda da na našem moru važi stara izreka: pravila su tu da bi se kršila.
A da je bezbjednost na moru moguće držati na zavidnom nivou potvrđuje primjer naših susjeda Hrvata. Oni raspolažu ekspeditivnim i efikasnim pomorskim jedinicama i brzim plovilima sa radarima i kamerama koja kontrolišu brzinu plovidbe i udaljenost od obale.
O sličnom rješenju razmišljali su i u crnogorskoj Upravi pomorske sigurnosti, ali su se ipak odlučili za instalaciju senzorskih lokacija, vjerujući da će to rješenje pomoći da se osigura sigurnost plovidbe.
„UPSUL je razmišljala o nabavci pokretnih radarski sitema, ali instalacijom novih senzorskih lokacija, koje će imati sve potrebne senzore za detekciju prekršaja na moru u realnom vremenu smatramo da će se poboljšati sigurnost pomorske plovidbe, što mora biti imperativ za narednu sezonu“, kazao je Lukšić.
No, treba se možda vratiti na početak priče o bezbjednosti saobraćaja na moru i zapitati kako se dobijaju ovlašćenja za upravljanje plovilima raznih kategorija. Naravno da svi zainteresovani moraju proći obuku u trening centrima i polagati pred ispitnim komisijama u Lučkim kapetanijama Bar i Kotor. No što je sa provjerom praktičnog dijela znanja?
Pravilnik Ministarstva kapitalnih investicija, koje je nadležno za ovu oblast ne predviđa praktičnu provjeru sposobnosti.
„U skladu sa Pravilnikom o vrstama zvanja i ovlašćenja, uslovima za sticanje zvanja i izdavanje ovlašćenja za članove posade broda nije predviđeno praktično polaganje, a Pravilnik donosi MKI“, objašnjava Lukšić.
Sve ovo nam upravo nameće pitanje da li su oni koji krstare morem kvalitetno osposobljeni za upravljanje plovilom.
MIJAJLOVIĆ: Crna Gora od 2011. godine nema ni jedan zakonski propis koji reguliše bezbjednost ronilaca
Opasnosti na moru pored plivača, itekako su izloženi i ronioci.
Predsjednik Skupštine Ronilačkog saveza Crne Gore Danilo Mijajlović smatra da je bezbjednost na moru jedan od glavnih izazova svake pomorske države pa i Crne Gore, kao i da oblast podvodnih aktivnosti nije dovoljno regulisana.
„Vršenje podvodnih aktivnosti, uz upotrebu ronilačke opreme i sredstava za disanje ispod površine vode, u svim državama uređeno je zakonskim propisima, jer su ovi poslovi od posebnog značaja, prije svega zbog bezbjednosti lica koja izvode ronjenje, bezbjednosti infrastrukturnih objekata pod vodom, plovnih objekata, luka, marina i drugih objekata na moru i unutrašnjim vodama“, objašnjava Mijajlović.
On ističe da uprkos nastojanju ronilačkog saveza Crne Gore i drugih kompetentnih ronilačkih organizacija da se oblast podvodnih aktivnosti zakonski uredi, nažalost naša zemlja od 2011. godine kada je ukinuta Uredba o vršenju podvodnih aktivnosti u Crnoj Gori, nema ni jedan zakonski propis koji reguliše ovu oblast.
„U uređenim zemljama ronjenje u moru i unutrašnjim vodama usklađeno je zakonskim propisima, a nadležnim državnim organima tih zemalja, ko, kada, gdje i zašto roni, poznato je prije svega iz bezbjednosnih razloga“, naglašava Mijajlović i dodaje da je tako bilo i kod nas sve do poništenja Uredbe o vršenju podvodnih aktivnosti.
Svjedoci smo, ističe on, da na našem moru pa i na jezerima nepoštovanje zakonskih propisa uzrokuje vrlo teške posljedice, kao što su povrede i gubitak ljudskih života.
„Morali bismo imati osposobljene pojedince u sastavu nadležnih državnih organa, koji su usko specijalizovani u domaćim i stranim centrima za obuku da mogu da izvode specijalne pomorske operacije u cilju suzbijanja kriminala na vodama i kontrole poštovanja zakonskih propisa koji uređuju ovu oblast“, ocjenjuje Mijajlović.
Uvjeren je da je za uređenje oblasti bezbjednosti u našim vodama, neophodno donijeti i zakon o ronjenju.
„Prije svega da bi se uredila oblast bezbjednosti pod vodom i na vodi mora se donijet zakon o ronjenju, koji će stvoriti osnovu da se svaka organizacija koja svoj razvoj i uspjeh u poslovanju vezuje za more ili neke druge vodene površine na teritoriji Crne Gore, uspješno bavi svojom djelatnošću“, ocjenjuje Mijajlović.
More je naša najplodnija njiva, smatra on, pa je sposobnim pojedincima i njihovim organizacijama koji znaju kako se koriste vodena dobra neophodno da nadležni državni organi obezbijede uslove i donesu savremene zakonske propise usklađene sa evropskim.
Jer bez propisa su, kako kaže, u opasnosti i ronioci, ali i plivači.
„U opasnosti su i ronioci i plivači ako nema propisa i ako može svako da roni gdje želi i kako želi bez bilo kakve dozvole ili prijave, pa čak i bez propisnog obilježavanja mjesta ronjenja“, ističe on.
Da bi se stanje u ovoj oblasti popravilo, uvjeren je da bi pored donošenja zakona o ronjenju, trebalo osnovati i jedinicu u okviru MUP-a za specijalne pomorske operacije, odnosno odjeljenje za borbu protiv kriminala na vodama i krijumčarenja umjetnina.
Kada je riječ o zakonu o ronjenju Lukšić dijeli Mijajlovićeve stavove.
„Zakon o ronjenju svakako treba donijeti u narednom periodu i ima određenih inicijativa koje ministarstvo treba da ga donese, jer je zahtjev za kontrolisano turističko ronjenje veoma veliki“, kazao je Lukšić.
Mportal
