piše: Perović Vukašin
Nijesu tako davno bili zaplet, kulminacija i rasplet hrvarskih događaja. Prvo su političari iz Srbije sa akademicima i posebno popovima Crkve Srbije pobunili pravoslavni narod u Hrvatskoj. Gusle, lažna istorija, Marko, Miloš i ostal srpski nepostojeći junaci, zapalili su krv. Digli sve na noge, kukali o ugroženosti, crtali granice, kidali Hrvatsku… Onda im je Hrvatska dala ponudu u vidu plana Z-4. Imali su Srbi svoje teritorije, svoju policiju, vojsku bi služili u svojoj Krajini, svoje školstvo, svoju monetu… Imali su sve, ali im je bilo malo. Crkva Srbije i Beograd su aktivirali Babiće, Martiće… digli narod na oružje… A onda su se i Hrvati dofatili oružja i najurili ih iz Hrvarske. Naravno, političari i vojska iz Srbije nijesu dolazili, a prije nego je zagustilo, utekli su i popovi. Poslije 30 godina, ista strategija, ali nova meta. Najbolji Slobovi đaci se nadaju da su bolji od učitelja. Novi su i popovi, jer je one stare đavo ponio. Oslala im je ona tranja od Matije, Miloš Obilić nepostojeći i Marko Kraljević pozajmljen iz komšiluka. Da sa neznavenim, nenačitanim, zaluđenim i posvetosavljenim Crnogorcima, pokušaju da unište Crnu Goru. Sastavljaju treću vladu bez Crnogoraca, i malo im je. Kukaju, cvile, manipulišu, prijete… Zaplet su odavno načinjeli, sada gledamo kulminaciju. Gledamo kako Beograd i Crkva Srbije huškaju na haos neke nove Babiće i Martiće. Traže više, više, više… Vjekovni sluga ne zna mjeru slobode. Ponovo se vječitom gubitniku pobjeda čini na dohvat ruke. Ali zaboravljaju da “Velja kruška u grlo zapane” i da su odavno prešli sve granice. Primiče se rasplet. Nerealnost, neskromnost, lakomost… često na nos izađu. A tada će Beograd, kao i one u Krajini koji nijesu završili posao, sve njih puštiti niz vodu.
