Vladimir Dukljanski: Vladar i svetac koji je dva puta ubijen

22.05.1016.

Dukljanski knez Vladimir prvi put je mučki ubijen na današnji dan, 22. maja 1016, a drugi put skoro hiljadu godina kasnije, 18. juna 2005. godine.

Knezu Vladimiru pripada posebno mjesto u hiljadugodišnjoj istoriji crnogorske državnosti. Njegova vladavina državom koja se prostirala izmedju rijeke Bojane i Boke Kotorske,  jadranske obale i gornjeg toka rijeke Morače,  obilježila je kraj 10. i početak 11. vijeka. Vizantijski istoričar Skilica opisao je Vladimira kao “pravičnog i miroljubivog vladara, punog vrlina”.  

U Ljetopisu popa Dukljanina zabilježena je jedna od najljepših ljubavnih priča – legendi o Vladimiru i Kosari, kćerki bugarskog cara, koja je izbavila dukljanskog kneza iz zatočeništva i sa njim vladala Dukljom do 1016.  U junu te godine jedan od nasljednika cara Samuila na prevaru je ubio Vladimira u Prespi.  Kosara je posmrtne ostatke svog muža pohranila u zadužbinu – crkvu Bogorodice Krajinske, odakle ih je albanski velikaš Karlo Topija prenio u manastir Svetog Jovana Krstitelja podignut 1380. godine kod Elbasana.

Kult Svetog Vladimira, kao prvog dukljanskog svetitelja, brzo se proširio i izvan granica Duklje. Njegovan je vjekovima, ponajviše u Crnoj Gori, gdje se svakog 22. maja na vrh Rumije iznosio Vladimirov drveni krst.  Posebna vrijednost ovog vjekovnog rituala bila je što su u njemu učestvovali pripadnici svih vjera.

 ”Čudotvorni istorijski rumijski krst iznijesmo danas na ovu visoku goru pri najpovoljnijem vremenu, s nepokolebljivom vjerom i strahopoštovanjem, kakvim se vjekovima obavljao ovi sveti zavjet”, piše Glas Crnogorca 3. juna 1895. godine. List svjedoči  da je krst postavljen na “skromnom oltaru, formiranom od suha kamenja”.   “Po oltaru isred Krsta upaljene su mnogobrojne voštane svijeće razne veličine, boje i oblika i postavljeni su zavjeti, koji su prinijeli i poslali pobožni molioci sviju tri vjeroispovijedi. U okrug Krsta, oltara i plamtećih voštanica stojali su mnogobrojni molioci”.

Viševjekovna tradicija iznosenja krsta na Rumiju, koja veliča multietnički sklad i čuva sjećanje na  dukljanskog vladara i sveca i najstarije slojeve crnogorske državnosti, prekinuta je 18. juna 2005. godine.

Postavljanjem metalne crkve teške oko 3,5 tone na visoki vrh Rumije, uz pomoć vojnog helikoptera, Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori pokušala je tog dana da razori vrijednosti jednog jedinstvenog kulta na Balkanu koji simbolizuje ljepotu suživota i vjerske tolerancije  i svjedoči od dubokim istorijskim korijenima crnogorske države. Od tog dana počinju jednonacionalni pohodi na Rumiju vjernog naroda crkve druge države. Tog 18. juna 2005. koji je mitropolit Amfilohije proglasio za “najljepši dan u životu”, Srpska pravoslavna crkva ubila je po drugi put kneza Vladimira,  dukljanskog vladara i sveca,  kojem pripadaju nesporne zasluge za stvaranje prve crnogorske države.  

Antena M

Podijeli:

Related posts

Leave a Comment