Kada je i kome palo na pamet da sakrije ovaj važan eksponat od pogleda nije nam poznato. Ali ono što se moglo vidjeti iza paravana dovodilo je u pitanje priču valorizovanju ovog važnog kulturnog dobra, koji po vrijednosti prelazi granice lokalnog
Biseri crnogorske kulturne baštine
piše: Ivan Kern
U Budvi se nalaze dva izuzetno vrijedna antička kulturna objekta – ostaci mozaičkog poda (kraj I i početak II vijeka) jedne rimske javne građevine, nazvane „Villa Urbana“, koja je otkrivena ispod istočnog dijela starog hotela „Avala“, kao i fragmenti podnog mozaika ranohrišćanske trobrodne bazilike (kraj V i početak VI vijeka), koja se nalazi južno od Crkve Sv. Ivana Krstitelja, u najstarijem dijelu ovog antičkog grada.
Iako pronađeni i dislocirani prije više od 40 godina, sudbina i odnos prema ovim vrijednim i po kulturno istorijskoj važnosti neprocjenjivih crnogorskih kulturnih dobara pokazala je na djelu svu nebrigu kojom se ispoljavala nedopustiva indolentnost, pasivnost i opšta društvena nebriga prema vrijednim kulturnim dobrima.
Tako možemo pročitati da su u jednoj od odaja tzv. „Villa Urbana“ nađeni „ostaci tepiha – mozaika sa predstavama morskih čudovišta, životinja i riba koje likovno iskazuju legendu o postanku Budve. Po istorijskim, stilskim i tehničkim osobinama ovaj mozaik se svrstava u najstarije i najznačajnije u Jugoslaviji. Radi konzervatorskih radova je podignut i, nažalost, nije vraćen na svoje mesto“ (Dr Mirko Kovačević: „Budva stari grad, o graditeljskoj baštini“, monografija „Budva“, Budva, 1996, str. 33).
Antički mozaik iz Ville Urbana u Budvi, predstavlja jedan od rijetkih primjera rimskog mozaika sa figuralnim predstavama u regionu iz II vijeka nove ere. Pretpostavka je da je prvi put lociran prilikom gradnje temelja za stari hotel “Avala” krajem 30-ih godina prošlog vijeka. Podignut je 80-ih godina prilikom obnove budvanskog Starog grada nakon katastrofalnog zemljotresa 1979. godine. Nakon podizanja, mozaik je više puta mijenjao lokaciju i skladišten je u neadekvatnim uslovima. Od 2008. nalazio se u prostorijama JU Muzeji i galerije Budve.
Na njegovu sreću 2014, nakon trideset godina, započeta je i završena konzervacija mozaika i prezentovan je 21. novembra te godine uz saglasnost katoličke crkve u prostorijama Crkve Santa Marija in Punta. U zimskom periodu, od kraja novembra do kraja marta ga je posjetilo više od 6. 000 ljudi. A nakon prvomajskih praznika, na dnevnoj osnovi posjećivalo ga je između 600 i 1.000 ljudi.
Međutim, tada još nije bilo riješeno pitanje njegovog trajnog smještaja što je, ispostavilo se, i glavni uzrok nesporazumima koji su nastali na relaciji JU Muzeji i galerije Budve i JU Grad teatar. Naime, antički mozaik iz Ville Urbana dugo se nalazio u Crkvi Santa Marija in Punta, ali kao što možete vidjeti na fotografijama dio mozaika je bio dispozicioniran na zahtjev Grada teatra.
Mozaik je bio dostupan javnosti, ali zbog programskih potreba Grada teatra, znatno je bio smanjen broj posjetilaca. Međutim, kada smo mi bili tada u obilasku mozaika sve što smo mogli vidjeti od izmještenog fragmenta mozaika bio je – paravan.
Kada je i kome palo na pamet da sakrije ovaj važan eksponat od pogleda turista i posjetioca, nije nam poznato. Ali ono što se moglo vidjeti iza paravana zbilja je dovodilo u pitanje svaku priču o prezentaciji i valorizovanju ovog važnog kulturnog dobra, koji po vrijednosti prelazi granice lokalnog.
Kao što možete vidjeti na fotografiji, dio mozaika kojem, izgleda, različita vremena i ljudi tada nisu dali da nađe mjesto na budvanskoj kulturno-arheološkoj mapi, završio je u galimatijasu kartonske, plastične i staklene ambalaže i to nakon što je bio uspješno izvađen iz slične atmosfere i prikazan javnosti.
Konačno je nakon tridesetak godina nađeno rešenje za ovo kulturno dobro i trajno je postavljen u lapidarijumu Muzeja grada Budve, gdje ga danas možete vidjeti. Ipak da mora sve da bude tako prozaično sa crnogorskom kulturnom baštinom, pokazuje takođe primjer ranohrišćanskog mozaika iz starog budvanskog grada na kome se po tvrdnji nadležnih službi sada radi. Nakon četrdeset godina.
U pitanju je ranohrišćanski mozaik koji je pronađen i podignut početkom 80-ih godina, a datuje se, prema mišljenju arheologa, u V i VI vijek nove ere, a nalazio se u ostacima ranohrišćanske bazilike, gdje će nakon kozervacije biti i vraćen. Mozaik je u dosta lošem stanju. Očigledno biće potrebno više vremena za njegovu konzervaciju u odnosu na antički mozaik.
Prve konzervatorske intervencije, izvedene su tokom jeseni 1986. godine pod rukovodstvom konzervatora Vladimira Rašića, iz Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture Srbije. Dugo vremena, nakon toga, nije se sa sigurnošću znalo gdje je mozaik pohranjen, a onda, slučajno, prilikom jedne od brojnih potraga, 1997, pronađen je, kao dio otpada, zajedno sa antičkim mozaikom, u jednoj podzemnoj, vlažnoj i neuslovnoj prostoriji Hotela “Avala”.
Odmah zatim, 1998. godine, ekipaRepubličkog zavoda za zaštitu spomenika kulture RCG, izvela je radove na preventivnoj zaštiti oba mozaika i pohranila ih u jednom odgornjih, suvljih, prostora Hotela “Avala”, gdje su se nalazili do početka rekonstrukcije hotela. Nakon toga, premješteni su u prostore današnje JU Muzeji i galerije Budve, a 2015, poslije završetka radova na konzervaciji antičkog mozaika, konačno, sa određenim prekidima, započinje i konzervatorski tretman mozaika iz ranohrišćanske bazilike.
Radovi su nastavljeni 2016. i danas su u završnoj fazi. Na izložbi mozaika iz ranohrišćanske bazilike u Budvi 2019. prikazan je bio fragment podnog mozaika iz ranohrišćanske bazilike izuzetne umjetničke izrade i kako je tada rečeno “na preostalih 39 fragmenata mozaika (40 m2), mogu se prepoznati, pored dekorativnih geometrijskih polja sa simboličkim znacima i ideogramima, takođe i monogrami, dvodimenzionalno predstavljeni prikazi ptica, ukrasni kukovi, kao i floralni elementi.”
Kada će i ti fragmenti ovog vrijednog ranohrišćanskog mozaika biti dostupni javnosti – nije rečeno. Ali, ako je za jedan fragment trebalo 40 godina da se pojavi onda se ovim preostalim ne treba skoro nadati.
Tada je bilo rečeno i skrenuta pažnja da je otkriće ostataka hrama kao što je budvanska bazilika sa podnim mozaikom, svakako ispunilo istorijsku prazninu nedostatka materijanih izvora u periodu od kasne antike do pojave Slovena na našem prostoru, a svjedoči o Budvi kao značajnom kulturnom, religijskom i ekonomskom centru toga vremena. Navedeno je i da se Budvanska bazilika svrstava u red najznačajnijih spomenika te vrste na Jadranu i u unutrašnjosti Balkana.
Uprkos tome što se radi o jedinstvenim mozaicima visoke kulturno-istorijske i umjetničke vrijednosti oni su duže od 40 godina (od kada su otkriveni) čekali na zasluženu pažnju.
Postavlja se pitanje – kako pristupiti očuvanju kulturnih dobara i kulturne baštine uopšte?
Da li je to nepresušno vrelo sa kojim se možemo poigravati, koristiti ga kako kad kome odgovara, ili ipak Crna Gora sa ograničenim resursima mora napraviti strategiju čuvanja i prezentacije svakog dijela kulturne baštine? Prije će biti ovo drugo. Toga moraju postati svjesni svi zainteresovani kulturni i javni poslenici. Mnoga od naših kulturnih dobara jednostavno nemaju zamjenu. Jedinstvena su…
Analitika
