Dok traži da ga stranke stare parlamentarne većine bezrezervno podrže u drugom krugu predsjedničkih izbora i da mu ,,ustupe“ što više glasača, Milatović svjesno obmanjuje Mandića, Bečića i ostale lidere stranaka da će na parlamentarnim izborima zajednički osvojiti dvotrećinsku većinu. Naprotiv: političko iskustvo pokazuje da, kada jednom stranački aktivisti glasaju za drugog lidera, koji je i predvodnik najjače stranke, Demokratski front, Demokrate ili SNP će postati marginalni igrači, privesci Evrope sad
KAD APOSTOLI POGREŠNO RAČUNAJU: Predsjednički kandidat Jakov Milatović svjesno je spinovao prognozu rezultata vanrednih parlamentarnih izbora na osnovu prvog kruga predsjedničkih izbora
Predsjednički kandidat Pokreta „Evropa sad“ Jakov Milatović obmanuo je javnost, prevashodno lidere partija od kojih traži podršku za drugi krug predsjedničkih izbora, kada je – na osnovu rezultata prvog kruga-zaključio da će stara većina na predstojećim parlamentarnim izborima, zajedno sa njima, imati 54 poslanika, odnosno dvotrećinsku većinu.
– Mislim da će tridesetoavgustovska većina, zajedno sa ,,Evropom sad“ i strankama manjina imati dvotrećinsku većinu. Mislim da SDP neće preći cenzus, a SD je satelit partija. Mislim da neke partije koje predstavljaju manje brojne narode su svoju sudbinu vezale za sudbinu jednog gubitnika – ,,prognozirao“ je Milatović rezultate na TV Prvoj.
MILATOVIĆEVA RAČUNICA
Osim uvreda i omalovažavanja Bošnjakče stranke i najvećeg dijela albanskih partija i njihovih lidera koji su Đukanovića podržale, računica Jakova Milatovića – elementarno je netačna i služi u svrhu spinovanja domaće i međunarodne javnosti.
Ako bi se rezultati prvog kruga predsjedničkih izbora ukalkulisali u Dontov sistem za raspodjelu mandata, onda bi stranke koje su podržale Đukanovića DPS, SD, BS, LP i DUA imale ukupno 30 mandata. Stranke koje su glasale za Mandića i njegov DF, te SNP, Radničku partiju i Pravu Crnu Goru koje su podržale lidera Fronta – imale bi 16 mandata. Nasuprot njima, Pokret „Evropa sad“ bi imao 24 mandata, a koalicija Ure i Demokrata bi pala na svega devet mandata.
Konjevićev SDP bi prošao cenzus i po ovoj raspodjeli imao bi dva mandata. Dakle: stranke parlamentarne opozicije bi imale 32 mandata, ,,stara parlamentarna većina“ 25, a vanparlamentarni pokret „Evropa sad“ – 24. Nema govora o dvotrećinskoj većini koju slavodobitno najavljuje Milatović!
Naravno, Milatovićeva priča o dvotrećinskoj većini nakon 11. juna i to samo nekoliko dana pred drugi krug izbora je suštinski igranje na kartu ,,srpskog sveta“: dvotrećinska većina je prijetnja da će se, nakon ,,detonizacije“ promijeniti Ustav, a time i postojeće osnove građanske države.
To poigravanje sa ustrojstvom države u stvari otkriva da Milatović, osim svojih glasača, poziva na podršku onaj dio populacije koji bi da Crna Gora bude nacionlano izdijeljena država.
Grafika: Pobjeda
VUČIĆEVA MATEMATIKA
Koliko je Milatović pokušao da spinuje, pokazuje i potencijalno realnija računica poslaničkih mandata. Koja je još po stranke parlamentarne opozicije. Pošto se očekuje na vanrednim parlamentarnim izborima samostalan nastup Bošnjačke stranke, logično je da će BS imati tri garantovana mandata, dok bi DUA i HGI, po principu afirmativne akcije, morali da imaju ,,obezbijeđeno“ po jedno poslaničko mjesto.
Dakle: sadašnja parlamentarna opozicija može računati i da dosegne do 36 mandata: matematički je nemoguće da se DF, Evropa sad, Demokrate i ostale manje stranke dosegnu do priželjkivane dvotrećinske većine.
Osim toga, čak i po raspodjeli na osnovu rezultata prvog kruga predsjedničkih izbora stranke koje sebe vole da predstavljaju, uz podršku lojalnih medija, kao ,,centristički blok“ – PES, Ura i Demokrate – imaju u zbiru 33 mandata i ne mogu formirati ni hipotetički vladu sa manjinama, bez podrške DF-a ili DPS-a. Nije tajna da određeni medijski centri moći, tajkuni, pa i dio zapadnih ambasada, već duže projektuju takvu ,,poželjnu“ budućnost u Crnoj Gori, da se izoluju DF i DPS.
O tzv. centrističkom bloku, koji bi sa DF-om formirale te tri stranke, razmišlja se i u Srpskoj naprednoj stranci Aleksandra Vučića, što se vidi iz njihovog ,,non papera“, odnosno instrukcija koje je ekskluzivno objavila Pobjeda. Naravno i kao opcija je pomenuto i uklanjanje lidera DF-a sa svojih pozicija i preseljenje na mjesta u državnoj upravi.
– Naši prijatelji iz Demokratskog fronta će razumeti i biće im potpuno prezentovana ideja stvaranja jake parlamentarne većine koju će podržati Zapad kao centralističku opciju u Crnoj Gori, a koja će po strani ostaviti sve primedbe i opaske o srpskoj ekstremnoj politici kako sa Zapada predstavljaju delovanje Demokratskog fronta – ističe se u strateškoj informaciji SNS, koja je Pobjedi dostavljena iz Beograda.
Prema tom internom dokumentu, potrebno je transformaciju liderstva u DF-u sprovesti ,,u proceduri koja neće trajno narušiti snagu DF-a, a istovremeno će omogućiti strateško partnerstvo sa drugim srpskim političkim grupacijama kao što su Pokret „Evropa sad“ i Demokratska Crna Gora“.
Grafika: Pobjeda
U informaciji koja je podijeljena članovima vrha Vučićeve SNS, zaduženih za izbore u Crnoj Gori, posebno se analizira moguća opstrukcija vrha Demokratskog fronta i upozorava da će biti neophodne neke promjene u podjeli ,,partijskog kolača“ unutar javne uprave i državnih preduzeća.
Ističe se i da postoji mogućnost da će sadašnji lideri DF-a iskazivati protivljenje ,,promenama njihove lične pozicije“, ali se i napominje da se ta vrsta nezadovoljstva može neutralisati kroz razne oblike apanaža ili državnih funkcija.
Prema informacijama Pobjede iz DF-a, teško je očekivati da će Nova i DNP prihvatiti svojevoljno takvu ulogu koju im je namijenio Vučić. U samom vrhu tih stranaka jača uvjerenje da im je pripala uloga ,,ciriškog zeca“: da oni vode trku, da bi neko drugi poboljšao svoj rezultat. To i jeste sudbina ,,ciriškog zeca“ u atletici: vodi prva dva tri kruga da bi na kraju dobio – neko drugi.
Naravno, to mjesto pobjednika u uvoj utrci nije namijenjeno za Demokratski froont: Evropa sad je novi-stari miljenik Beograda. I to ne samo onog Šešeljevog, Rakovićevog ili Bećkovićevog, već i Vučićevog.
SKRIVENI PLAN
Otuda i Milatovićeva ,,spinovana“ matematika. I pokliči liderima Fronta, Demokrata, Ure, Snp-a da ga podrže dok on bije ,,odsudnu“ bitku protiv Đukanovića.
I tako, dok traži da ga stranke stare parlamentarne većine bezrezervno podrže u drugom krugu predsjedničkih izbora i da mu ,,ustupe“ što više glasača, Milatović svjesno obmanjuje Mandića, Bečića i ostale lidere stranaka da će na parlamentarnim izborima zajednički osvojiti dvotrećinsku većinu.
Političko iskustvo i praksa u Crnoj Gori pokazuju da, kada jednom stranački aktivisti glasaju za drugog lidera, koji je i predvodnik najjače stranke, Demokratski front, Demokrate ili SNP će postati marginalni igrači, neka vrsta privjesaka ,,Evrope sad“.
To većs ada pokazuju rezultati prvog kruga izbora u Nikšiću ili Budvi, uporištima Fronta, đe ,,Evropa sad“ i nema odbora. Pokazuje se i da su sveštenici Crkve Srbije imali drugačiju ulogu od one koju su ljudi iz Demokratskog fronta očekivali: umjesto da podrže unisono Andriju Mandića, ,,vjerujućim“ glasačima je serviran drugi izbor – Jakov Milatović.
U danima koji slijede do 2. aprila, u vrhu Demokrtaskog fronta i Demokrata moraće da razmisle o svojoj ulozi prije i nakon predsjedničkih izbora. To je, suštinski jednostavan izbor: hoće li žrtvovati svoje političke karijere i poziciju svojih stranaka za interese – druge stranke koja im oduzima birače?
Da iskoristimo metaforu sa ,,ciriškim zecom“: hoće li vrh DF-a, Andrija Mandić, Milan Knežević, Slaven Radunović, baš kao i lideri Demokrata Aleksa Bečić i Boris Bogdanović prihvatiti da budu ,,zečevi“ u trci ,,Evrope sad“. Odnosno, hoće li dobrovoljno prihvatiti odlazak na političku marginu?
Pobjeda
