Dvadesetak minuta prije kraja utakmice na ,,Huvefarma areni“, četvrti sudija uzeo je mali semafor na kojem je pisalo da iz igre izlazi ,,broj 11“, Nikola Krstović.
Prije nego se preselio na klupu, mladi napadač imao je dovoljno vremena da uradi nešto veliko – donio je Crnoj Gori minimalnu, a veliku pobjedu na gostovanju Bugarskoj (1:0) na startu kvalifikacija za Evropsko prvenstvo 2024. u fudbalu.
,,Sokoli“ su u Razgradu sagradili dobar temelj za nastavak ciklusa, dobili savršenu injekciju samopouzdanja pred ono što ih čeka u nastavku grupe G, a već u poneđeljak je pravi derbi i okršaj sa Srbijom pod Goricom. Naš tim neće biti pod imperativom, upisao je pobjedu koja je bila gotovo obavezna, koliko god se pričalo da pritisak ne postoji, i možda odmah eliminisala Bugare iz trke za prva dva mjesta.
Tradicija je nastavljena – naša reprezentacija nikada nije izgubila na startu kvalifikacija, a izjednačila je i broj pobjeda kod kuće i na strani u ciklusima za odlazak na EP ili Mundijal (po 10).
Možda igra na stadionu Ludogoreca nije bila najbolja, ali sve loše se briše. Ovakve pobjede vrijede dvostruko.
Selektor Miodrag Radulović, koji zbog suspenzije iz Lige nacija nije sjedio na klupi, najavio je da želi Crnu Goru koja će od starta biti odlučna, otresita, s namjerom da se ne ponove neka prva poluvremena koja je ,,prespavala“.
I ovog puta je, međutim, trebalo vremena da vidimo takve ,,sokole“. Naši fudbaleri nijesu mogli da se nametnu na sredini terena, prebrzo su gubili posjed, i u 14. minutu suočili su se prvom opasnošću – Vukan Savićević je izgubio loptu, koja je došla do Kirila Despodova, ali je kapiten domaćih srećom šutirao slabo, pravo u Milana Mijatovića.
Minut kasnije otvorila se kontra na drugoj strani – Sead Hakšabanović je bio usamljen na lijevom boku, iamo je vremena da se namjesti na šut, ali je to uradio traljavo.
Patila je Crna Gora sredinom poluvremena i dva puta bila na ivici da dođe u rezultatski deficit. U 26. je Savićević ,,poklonio“ loptu Bugarima, Despodov prošao Stefana Savića i odigrao za Iliju Grueva, koji je imao odličnu poziciju za šut, ali se srećom pojavio Aleksandar Šćekić i klizećim startom ostavio 0:0 na semaforu.
U VAR sobi provjeravalo se da li je start bio nepropisan, ali jedanaesterac nije dosuđen.
Pet minuta kasnije Filip Krastev je izveo slobodan udarac s desne strane i na drugoj stativi pronašao usamljenog Spasa Deleva – lopta je otišla pored gola.
Kad je preživjela opasnosti, Crna Gora je počela da ih priređuje protivniku.
Sead Hakšabanović je bio ,,zaboravljen“ većim dijelom prvog poluvremena jer je većina akcija išla po desnoj strani, da bi u 42. opasno šutirao, a Antov odbio loptu u korner, dok je minut kasnije izveo korner nakon kojeg je Savić odlično šutirao glavom, a Naumov paradom odbranio.
Finiš je potpuno pripao našoj selekciji, koja se oslobodila ,,kočnice“ i ubacila u veću brzinu, ali nije ni imala sreće da povede.
U nadoknadi se prvo u šansi našao Adam Marušić čiji je udarac u posljednji čas neutralisao Naumov, a stotinjak sekundi kasnije šut je s 20 metara oprobao Savićević – poslije nove parade Naumova rezultat se ipak nije mijenjao.
Iako je pokazivala boljitak u igri, bilo je jasno da su potrebne promjene u našoj reprezentaciji.
Stručni štab, koji je ovog puta predvodio Srđan Kljajević, odlučio je da odmah ubaci Stevana Jovetića umjesto Marka Bakića i Vladimira Jovovića kojem je, pomalo iznenađujuće, mjesto ustupio Hakšabanović, igrač koji brzinom i klasom pravi razliku u dresu Seltika.
U opremi nacionalnog tima ipak, sticajem raznih okolnosti, nikako da donese ono što bi mogao.
Krstović je u drugom poluvremenu pomjeren ulijevo, Jovetić je bio ,,lažna devetka“, a Jovović u veznom redu. Trebalo je to da donese veći posjed i sigurnost u pasu, ideja je bila da se jače pritiske posljednja linija Bugarske, a ipak se prva zanimljiva situacija dogodila na drugoj strani – Despodov je oprobao šut s oko 18 metara, ali nije bio precizan.
Veća agresivnost u veznom redu, međutim, isplatila se ,,crvenima“ u 70. minutu. Jovović je opravdao ulazak u igru time što je prekinuo akciju Bugara na sredini terena, odigrao dupli pas s Jovetićem i s desne strane na petercu pronašao Nikolu Krstovića.
Gdje je stao u dresu slovačke DAC Dunajske Strede, snažni napadač iz Zete nastavio je u dresu Crne Gore. Bio je miran, staložen, Crna Gora je povela 1:0
Imali su ,,sokoli“ šansu u 79. minut preko Milutina Osmajića koji je poslao loptu pored gola, a u 90. junaka u liku Stefana Savića koji je s gol linije otklonio opasnost poslije šuta Despodova.
Bugari su svim silama krenuli ka golu gostiju, što je otvorilo prostor za kontru i šansu Osmajića, ali je lopta otišla pored gola.
Sudijska nadoknada izgledala je kao vječnost, a kad je konačno završena – uslijedilo je ogromno slavlje i glasno skandiranje ,,Ti si naša prva ljubav, Crna Goro volim te“…
Ostalo je 0:1 – kao 7. septembra 2010. u Sofiji. Tada se igralo na stadionu ,,Vasil Levski“, po kojem se zove ulica u kojoj se nalazi stadion Ludogoreca.
Podrška za ,,sokole“
Crnogorsku reprezentaciju s tribina ,,Huvefarma arene“ bodrilo je nekoliko desetina navijača.
Dio njih bio je smješten u ,,boksu“ namijenjenom za gostujuće pristalice, a podrška je stizala i sa pozicija iza klupa za rezervne igrače.
